Ponašanje Ive Josipovića podsjeća na devedesete

Gospodarstvo i BDP nam i dalje padaju, čak je i Vladin prorok Branko Grčić odjednom postao pesimist, svu krivnju svalio je na privatnike, sve je više nezaposlenih, ljudi traže izlaz, doslovce bježe iz zemlje u potrazi za boljim životom... Svatko normalan složit će se da je ova Vlada nesposobna da bilo što učini, a da je premijer postao najveći uteg hrvatskom razvoju u svakome pogledu! No, nema te snage u SDP-u, te kritične mase koja bi mu okrenula leđa i maknula ga s političke scene. Svima su njima na prvome mjestu njihove guze i fotelje, osobni, a ne hrvatski nacionalni interesi. S druge strane, kad već Ivo Josipović toliko priželjkuje drugi mandat na Pantovčaku, bilo bi očekivano da se u istupima naoštri, da jasno i glasno kaže gdje smo i tko je odgovoran, da ponudi neki razuman i konkretan program, a ne neku imaginarnu novu pravednost.

I da se što manje bavimo prošlošću, ustašama i partizanima, jer nam je problem broj jedan kako sutra zaraditi za kruh. Umjesto da od njega čujemo nešto konkretnije, Josipović bi se volio pretvoriti u novog ustavotvorca, kao da je sadašnji Ustav kriv što smo u gospodarskom glibu!

Ali lako za Ustav i njegovu promjenu. Počele su se događati situacije na kakve smo bili navikli devedesetih i za Mesićeva mandata, posebice za njegova prvog mandata. Mnogi iz današnje vladajuće garniture optuživali su HDZ da se u političkom ringu služio obavještajnim podacima, klasificiranim dokumentima, da je zlorabio sigurnosne službe... U medijima su se neprestano pojavljivali dokumenti koji su trebali poslužiti za nečiji linč ili medijski reket. I bilo bi očekivano da se to 2014. godine više ne događa, da su službe sređene i da je politika povukla prste. Ali ne, bilo je dovoljno da se pokrene lavina oko Kevine jame i našeg predsjednika, prijetnja koja je za svaku osudu, a HDZ se nije na najbolji način u tome snašao i ogradio se od suludog, ostrašćenog pojedinca. No zato je simptomatično kakav se obračun pokrenuo.

U jednome dnevnom listu izađe tekst koji je temeljen na klasificiranim dokumentima sigurnosnih službi. I tko je meta? Tomislav Karamarko. Zašto? Jer je napao Josipovića. Što radi Josipović? Ne propituje kako je moguće da se u medijima nađe takav dokument, tim više što je on ustavno suodgovoran za rad sigurnosnih službi. Ne, Josipović neće zbog toga sazvati Vijeće za obranu i nacionalnu sigurnost, nego zbog rodbinskih veza i zapošljavanja u tim službama, baš na tragu pisanja dnevnog tiska, kao da je tekst pisan i odobren na Pantovčaku.

No time nije tome kraj. Josipović ide dalje i u svome žaru obračuna s Karamarkom odaje zapravo sebe kad daje intervju istome dnevnom listu koji je pokrenuo hajku. I što smo dobili? Povratak u devedesete!

Kako bi Josipović reagirao kad bi neki takav dokument izašao u medijima, a da on bude subjekt? I kad bi novinar u tekstu zaprijetio da je doznao puno privatnih stvari o njemu, ali da ih, zasad, ipak ne želi objaviti? Josipović bi zacijelo kao nikad u životu glasno dreknuo da je to prljava politička kampanja kakvu ne želi i od koje se ograđuje. No što je ovo? Nije li i to također samo prljava kampanja u kojoj se ponovno koriste neprovjereni podaci sigurnosnih službi? Ili ćemo imati dvostruka pravila?

Ne bi li prije svega valjalo propitati kakvu stalnu sigurnosnu ugrozu imamo već godinama zbog Saše Perkovića? Ili, ako je stanje u službama tako loše, kakva je onda odgovornost Josipovića koji je za to odgovoran već pune četiri godine? Pri čemu uopće ne treba spominjati da se lansiraju stare priče, zbog kojih su nekad padale glave u službama, i to baš za prošlog mandata SDP-a, a danas se te iste priče predstavljaju kao povijesne istine. Nema što, pravi salto mortale! Ali što nam je alternativa? Oporba, narod, svi kao da su eutanazirani! Zar svi čekaju da netko drugi riješi problem? Dokad?

>> Josipović: Mikulić je zadužen za dio prljavih poslova HDZ-a!