Nakon pet godina rada u Njemačkoj Đakovčanka se s djecom trajno vratila u Hrvatsku, u svoj grad. Njihov primjer potvrđuje sve prisutniji trend vraćanja mladih obitelji kući, čemu se treba radovati svaka lokalna zajednica, piše Glas Slavonije.
Mlada je žena s djecom od 3, 9 i 15 godina starosti otišla 2016., kada je amplituda odlazaka, kao i 2017., istaknuli su demografi prošlog tjedna u Đakovu, bila dosegnula vrhunac.
"Otišla sam si dati šansu; u lipnju sam otišla sama i dala si rok od mjesec dana pa, kada se snađem - nađem posao i stan jer prvo sam bila kod naših prijatelja, da odvedem i djecu. Ako funkcionira - vraćam se po djecu, ako ne - vraćam se u RH i nikom ništa. Vjernica sam i znam da će se On pobrinuti za svakoga. Nakon 15 dana otišla na razgovor u jedan privatni starački dom za posao njegovateljice. Nisam bila te struke, bez znanja jezika, no radna sredina je takva da ti se nitko ne smije što ne znaš u početku jezik, spremni su ti pomoći da se osposobiš za posao", prisjetila se početaka u Eislingenu povratnica.
Našavši posao, pronašla je i stan u blizini vrtića, škole, posla. U kolovozu dovodi i djecu i upisuje ih u školu. Živjeli su lijep život, a onda se dogodila pandemija.
- Odjednom je na sve pala sjena; imaš posao, financijsku sigurnost, slobodno vrijeme, auto, smiješ kući, ali ne smiješ jer, ako odeš, svi te gledaju i da ‘dovlačiš‘ koronu. Iako je ona ušla u dom u kojem sam radila, klima je kao da ćeš im ti, odlaskom kući u RH, donijeti neku novu koronu - govori Đakovčanka pa dodaje da su stroge mjere bile presudne za njezin povratak.
- Online nastava, karantena za dijete, policijski sat koji se uvede čim se poveća broj zaraženih, zabrana kretanja osim na posao… Kada se škole zatvaraju i prelaze na online, prestaju i svi treninzi, a najmlađa kći bila je super napredna na gimnastici. Odjednom se sve zatvara, i treninzi prelaze na online. Nitko se ni s kim ne druži, djeca se neće igrati međusobno, svi si samo na udaljenosti kimnemo, navečer kratko u blizini prošećemo psa i idemo potom spavati. I tako stalno... - objašnjava povratnica.
Nakon povratka je vidjela pomake u svom gradu te da se drugačije žive.
– Kada odvagnete tamošnju financijsku sigurnost i što si htio, shvatiš da se to ne može kompenzirati s tvojom slobodom i onim što jesi, s tim da mi se dogodilo da su u međuvremenu i moji uvjeti kod kuće postali drukčiji. Bez obzira na koronu, ovdje je mnogo opuštenija atmosfera, ljudi više cijene svoju slobodu, koja se ovdje osjeti do neba. Ne mislim se nikada više vratiti tamo. Zatvorile smo tu priču i presretne smo zbog povratka. Odeš, vidiš, probaš, da bi znao gdje pripadaš – zaključuje.
Trend povratka traje već neko vrijeme. U prilićno stabilnom i ne baš malom broju. Pogotovo u Slavoniji. To što su crni, crniji i najcrniji od tome odlučili šutjeti je jedna druga stvar.