Pratnja do Gibraltara za kita jedina nada za život

Hoće li ulješura preživjeti i pronaći put iz Savudrijske vale, ima li dosta hrane te kako mu pomoći, pitanja su koja ovih dana zaokupljaju pažnju Hrvata i Slovenaca s obiju strana Savudrijske vale. Kit, dvanaestmetarski grbavac (lat. megaptera novaeangliae), u zaljevu je već desetak dana, a hrane mu, čini se, ne nedostaje. Više pluta nego pliva u Valunu, uvali podno Crvenog vrha, te - kako smo se uvjerili - ne bježi od manjih brodica na kojima mu ljudi prilaze.

Tajne sile male vale
Ne plaši ga čak ni zvuk motora barke, iako svi koji su mu prišli stišavaju motore. Ipak, priznat ćete, nije svejedno kada se na moru susretnete s životinjom velikom poput omanje jahte, a koja je k tome još i u prednosti zbog mase i brzine koju može postići - ako želi. - Tu kod nas u vali mora da postoje neke čudne vibracije kada se toliko važnih stvari događa - šale se mještani najsjevernijeg hrvatskog mjesta na zapadnoj obali istarskog poluotoka - Savudrije. Nakon što su ih prije nekoliko godine “otkrili” novinari prateći incidente zbog granice na moru, Savudrija je ostala glavna tema, ali i mjesto posjeta svih koji se bave diplomatskom zavrzlamom koja koči put Hrvatske u EU.

Tako smo na brodici glavne medijske zvijezde u Savudriji - Danila Latina - susreli ekipu francuske televizije, a kroz dan prodefiliralo ih je još nekoliko. Sada je tu još i kit kojeg svi dolaze vidjeti, snimiti, pregledati... No, dok god je atrakcija kit - kojeg svojataju i Slovenci i Hrvati - nije problem. Ali, sudeći prema sudbinama njegovih prethodnika, ne piše mu se baš najbolje. Prije šest godina nedaleko od Savudrije pronađen je, prema podacima Morske biološke stanice Piran - nasukan uginuli brazdasti kit (balaenoptera physalus).

Ljubav ga došla glave
Rijetka i zaštićena vrsta uginuo je, zaključeno je, nesretnim slučajem, a u Jadranu se našao prateći ženku. Hoće li se to dogoditi i našem grbavcu, kitu Stipi, kako su ulješuru prozvali Savudrijci, ili Boštjanu, kako ga zovu Slovenci?

- Jadran je oligtrofno more u kojem nema previše planktona, pa bi se moglo dogoditi da mu uskoro ponestane hrane - kaže Alen Soldo iz Instituta za oceanografiju u Splitu. No, kako je kita vidio samo na fotografijama, a njegova su specijalnost morski psi, može samo nagađati. Misli da kita iz Savudrije ne mora nužno čekati zla kob jer je u širokom zaljevu iz kojeg može izaći ako hoće. - Pitanje je koje su njegove namjere i zašto je on uopće doplivao do vrha Jadrana - pita se Soldo.

Organiziranog pregleda životinje s hrvatske strane nema, no zato su mu mjeru uzeli slovenski istraživači. Kada je riječ o ovakvim slučajevima, znanstvenici ne poznaju ni granice niti rivalitet. Ugledni akvanautičar i prirodoslovac iz Portoroža Ugo Fonda objašnjava kako je grbavi kit u sjevernom Jadranu primijećen samo dva ili tri puta. Dnevno mogu pojesti do dvije tone hrane, a za ljude nisu opasni.

Kitovi koji su zašli u sjeverni Jadran rijetko su nalazili put natrag prema Sredozemnom moru i kroz Gibraltar u ocean. Prema statistikama Morske biološke postaje Piran, jedan je primjerak 1831. viđen pred Trstom. Mlada ženka duga oko 9 metara je 1976. zalutala u tršćansku valu. Ribari su 1979. ubili ženku i mladunče kita u laguni. Pred Trstom je kit viđen 2001., a 2002. je jedan primjerak ulješure uletio u luku grada Milia. A 2003. godine uginulog je prugastog kita, od približno 15 metara, more donijelo do Pirana.