Tko je Nenad Šepić, sudac Visokoga trgovačkog suda, kojemu je godinama bio predsjednik? U žamoru mnogih proturječnih glasova jasno je samo jedno: Šepić je postao zviždač iz sudstva, prvi insajder koji, doduše tek kad je pritisnut, ali ipak, govori o ključnim stvarima u hrvatskom pravosuđu, gospodarstvu i politici.
Iz jednog tabora tako tvrde: stvari oko Šepića su mutne, povezan je s kojekakvim sumnjivim likovima, čak se piše kako je povezan s kriminalnim miljeom, iako za to ni glavni državni odvjetnik Mladen Bajić nije našao dokaza. Jedina veza je to što se Šepić pozna s nekim kontroverznim osobama, što on i ne krije. Drugi se, poput bivšeg predsjednika Vrhovnog suda Krunislava Olujića, prisjećaju vremena kad su Milan Vuković i Ante Potrebica odlučivali o sudbinama sudaca, a Šepiću kao krimen navode prijateljstvo s Vukovićem koje vjerojatno korijen ima u književničkim sklonostima obojice.
U pravnim krugovima nakon što je Šepić išibao brojne likove pravosudne scene više gotovo i nema osobe koja bi ga branila, zacijelo i zato što je ogolio sudstvo. U Šepićevoj priči tu su suci kojima nije zgodno kad im je s druge strane supruga tužitelja, suci koji otvoreno kažu kako sude zbog obećanja imenovanja, političari koji šalju ceduljice predsjednicima sudova.
O takvim stvarima u Hrvatskoj nitko ne želi govoriti, pa ni današnji Šepićev odvjetnik Vladimir Gredelj, koji nikad nije objavio rezultate ankete među sucima o pritiscima i utjecajima...
Zanimljivo je, međutim, što su u gospodarskim krugovima Šepićeve riječi o kontroverznoj ulozi Zagrebačke banke u hrvatskoj privredi i u tjeranju tvrtki u stečaj dočekane kao melem na ranu! Neka je konačno to već netko rekao, kažu upućeni. Šepić neće dočekati pohvale iz redova sudaca ili, nedajbože, predsjednika sudova, iako je prvi progovorio o onome što je u hrvatskom pravosuđu bitnije od novih kompjutora ili edukacije sudaca, a to su, naravno, upute ministara kojim se sucima daju nalozi što da rade!
O tome je trebalo progovoriti kad se događalo, prigovaraju sada mnogi, kao da zaboravljaju da do 2000. godine takvi prigovori teško da su mogli imati ikakva uspjeha ili odjeka, osim što bi govornik morao otići iz sudstva i nakon toga slobodno mahati svojom građanskom hrabrošću. Šepić je progovorio i o rodbinskim vezama u hrvatskom pravosuđu.
Spominjanjem supruge odvjetnice i njezinih poslova dotaknuo je i trenutačno jednog od najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj, glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, koji, kako je to u nas običaj, uzvraća komentirajući osobu, a ne tvrdnju, pa kaže kako Šepić ne pozna ni pravo. No, nema pravog odgovora na Šepićev izazov Bajiću: ako sam kriv, što si čekao toliko godina?
Jer, Bajić pokreće postupak za događaje iz 1996. godine, o kojima je prijavu primio 2001. godine... K tome, stvar pada u zastaru za tri mjeseca, pa nema ni teoretske šanse da se dođe do presude...