Naslonjeni na metalnu ogradu stubišta, u razmaku od metra, stajalo je četvero ljudi u dvorištu Gradskoga društva Crvenoga križa Koprivnica, ispred ulaza u pučku kuhinju. Bio je petak oko 11 sati. Svatko od njih dobio je raspored kada može po obrok. Ulaze jedan po jedan, svakih desetak minuta, za koliko će pojesti ručak. Na meniju su grah i ričet, kobasica i kruh te paketi za subotu i nedjelju – litra mlijeka, deset jaja, kilogram brašna, kruh te po jedan mesni narezak i konzerva ribe.
Razumna odluka Vlade
– Vlada je bila toliko razumna da nije zabranila rad pučkih kuhinja. Bilo bi nam jako teško da su zatvorili vrata – teška se koraka pomičući za jedno mjesto izgovara Vladimir Horvat (50), korisnik ove pučke kuhinje još od 2001., kada je i otvorila svoja vrata potrebitima. Adela Sočev, ravnateljica Crvenog križa u Koprivnici, kaže nam da dnevno pripremaju oko 150 obroka.
– Mi smo zadnja crta obrane koja ne smije pasti. Ako se kuhinja zatvori, tko će se brinuti o ovim ljudima? Prije mjesec dana kupili smo prve maske, isprva su nam se smijali, ali znali smo da ranije moramo poduzeti neke mjere. Osim onih koji se hrane u pučkoj kuhinji kao korisnici socijalnog programa, imamo i dvadesetak članova našeg društva koji dobivaju obrok po cijeni od 15 kuna. Dio korisnika još dolazi u pučku kuhinju, ostalima dostavljamo. Ljudi se još snalaze – govori ravnateljica uzdajući se u pomoć volontera koji će, kao i mnogo puta ranije, i sada potegnuti. U svakom od 17 mjesnih odbora Crveni križ ima “svog čovjeka”, baš kao i u 11 općina, koliko ih je u sastavu tog gradskog društva.
– Inače su nam najaktivniji volonteri umirovljenici – kaže Adela Sočev.
Zaposlenici i volonteri pomažu starijim i nemoćnim osobama, onima koji su zbog kroničnih bolesti u većem riziku te nisu u mogućnosti otići u nabavu, kao i onima koje nemaju bliskog člana obitelji da se brine o njima.
Dostava lijekova
Organizirana je dostava potrebnih lijekova i nužnih prehrambenih i higijenskih namirnica. Zaliha hrane imaju dovoljno, tu je i Podravka čiji su prioritetni kupac, odnosno za njih mora biti. S obzirom na to da do daljnjega ne prikupljaju donacije odjeće i obuće, ljudi dobra srca već su našli načina kako pomoći potrebitima pa je na račun, za pučku kuhinju, “legla” prva uplata od 1000 kuna, a krojačka tvrtka Donnel za korisnike je sašila zaštitne maske. Ostala je otvorena i socijalna samoposluga, i to srijedom od 11 do 12 sati. Organizirana je i telefonska psihosocijalna pomoć.
Vladimir Horvat zabrinut je jer ne zna kako će doći do suprugina liječnika, a strahuje za nju da ne ostane bez lijekova jer boluje od epilepsije. Brine Vladimira i kako će sada namaknuti nešto novca, da on i žena imaju za život, za one osnovne stvari koje ne dobiju.
– Skupljam boce, a više ih nitko ne otkupljuje osim Lidla – kaže.