Putina neće spriječiti nikakve europske i američke sankcije, od 
Krima odustati neće

Šef njemačke diplomacije Frank-Walter Steinmeier jedan je od rijetkih zapadnih političara koji je shvatio da diplomacija više ne može učiniti ništa kako bi riješila ukrajinsku krizu, već se mora usredotočiti isključivo na to da pod svaku cijenu spriječi veći oružani konflikt u Europi. Više nitko pametan i razuman ne sumnja da je Rusija potpuno i u svakom pogledu spremna integrirati Krim u svoju federaciju i od toga neće odustati te Putina neće spriječiti nikakve europske i američke sankcije. Steinmeieru je potpuno jasno da treba spriječiti rat između Ukrajine i Rusije, odnosno spriječiti da igra živaca između ukrajinske i ruske vojske na Krimu preraste u otvoreni sukob i da se taj zasad beznačajni konflikt ne pretvori u punokrvni rat koji će imati itekakav potencijal da se proširi i u sebe uvuče i one koji su ga htjeli, ali i one kojima ratovanje nije bilo ni u peti.

Ukrajinska vojska na Krimu i političko vodstvo u Kijevu dosad su se suzdržavali od sukobljavanja, no jučer je Kijev upozorio da će vojsci na Krimu zapovjediti da napadne ruske snage ako se pomaknu ijedan centimetar i ako pokušaju napasti i istjerati ukrajinske vojnike. Ta je situacija usporediva s onom iz Krležine balkanske krčme u kojoj se netko naslonio na prekidač pa je zavladao mrak u kojem su sijevnuli noževi. Svatko tko je u stvarnom životu doživio “balkansku krčmu” vrlo dobro zna da je to situacija u kojoj podivljaju najniže strasti i u kojoj glavu možeš spasiti samo skrivanjem pod nekim stolom ili bijegom iz krčme.

Vuče me i jedna druga literarna usporedba koja je tom podneblju još bliža, ona iz Bulgakovljeva romana “Majstor i Margarita”. Priča se pokreće kada čudni konzultant za magiju Voland (zapravo Nečastivi) u parku u Moskvi mladom pjesniku Bezdomnom govori kako se sjednica u društvu književnika neće održati zato što je Anuška već prolila suncokretovo ulje. Poslije se ispostavi da je predsjednik društva nastradao jer se poskliznuo na proliveno ulje i pao pod tramvaj koji mu je otkinuo glavu te se sjednica zaista nije održala. No poanta je u tome da je Voland-Nečastivi to znao puno prije nego što se doista dogodilo. U toj priči Anuška koja je prolila ulje potpuno je nebitna, no bitna je činjenica da je ulje prolila i da je ono poslužilo kako pokretač jedne od najurnebesnijih priča svjetske književnosti. Čini mi se kao da neki Voland sada sjedi u parku na Jalti i nekome govori da je Anuška već prolila ulje iako nikome nije jasno što to zapravo znači i kakve će posljedice to izazvati. Mnogi bi mogli ostati u čudu kada se netko figurativno oklizne na to figurativno ulje i kada nastane urnebes koji će biti teško ili nemoguće kontrolirati. Napori da se diplomatski riješi kriza mogli bi nalikovati naporima sovjetskih vlasti iz Bulgakovljeva romana da savladaju Sotonu koji je “nevjernicima” došao pokazati da vrag zaista postoji i u tome je i uspio.

Upravo Steinmeier naslućuje razmjere koje bi sve ovo moglo poprimiti, no pitanje je hoće Obama i još neki drugi shvatiti da se nikakva ukrajinska kriza više ne može riješiti, ali da bi se mogao spriječiti sukob ako se reagira zaista brzo i efikasno. No vjerojatnost da će to biti tako nije baš prevelika. Putin je zapravo jedini koji točno zna kakve će biti posljedice činjenice da je ulje već proliveno.

Ukrajina nije jedina krizna situacija kojom se svijet bavi. Nestanak malezijskog putničkog zrakoplova iz dana u dan pretvara se u sve veću enigmu. Kao da ga je progutala neka podvodna baza slična onoj dr. Noa iz filma o Jamesu Bondu i sada ga tamo prepravljaju u neko razorno oružje koje bi moglo uništiti svijet. Kada je preuzimao Al-Qa’idu, Ayman al-Zawahiri kazao je da će se teroristički napadi budućnosti voditi uz pomoć znanosti i tehnologije. Nadam se samo da se taj zrakoplov neće pojaviti negdje iznad naših glava i izazvati neku katastrofu. Kombinacija Ukrajine i Al-Qa’ide stvarnost bi zaista mogla pretvoriti u film o agentu 007.