Po popisu stanovništva iz 1991. godine u Bugojnu su živjela
15.963 Hrvata, što je činilo 34,2 posto ukupnog
stanovništva; 42,1 posto stanovništva bilo je
bošnjačke, a 18,9 srpske nacionalnosti. Rat je u toj
srednjobosanskoj općini (jednoj od najrazvijenijih prije rata) potpuno
promijenio nacionalnu strukturu. Srba u tome gradu danas živi vrlo
malo. Hrvata se u Bugojno, po podacima župnih ureda, vratilo nekoliko
tisuća.
Ubojstva i
iseljenje
Bugojanski Hrvati najprije su stradali u sukobu sa srpskom vojskom koja
je 1992. godine žestoko granatirala grad. No, najveći eksodus
preživjeli su u ratu s Armijom BiH koji je počeo u ljeto 1993. godine.
Tijekom sukoba ubijeno je 311 Hrvata. Po podacima uzetim iz knjige
“Poginuli pripadnici HVO-a i civilne žrtve rata od 1991. do
1997. godine”, autora Bugojanca Ante Viskovića Daltona, među
ubijenima bilo je i oko 70 civila. Djeca i starci također su
hladnokrvno ubijani.
Najmlađa žrtva bio je devetogodišnji Danijel
Jurišić, a najstarija 90-godišnja Mara
Barišić. Među stradalima su i Dario Barišić (10
godina), Dražen Klarić (12 godina), Mario Kasalo (15 godina).
Pripadnici Armije BiH ubili su i nemoćne starce, 76-godišnju
Faniku Harambašić, 86-godišnjeg Franu Kirna te
87-godišnjeg Ivu Viskovića.
Pljačka i palež
Ranjene su 293 osobe. Pored ljudskih žrtava, bugojanski Hrvati tijekom
rata pretrpjeli su i goleme materijalne gubitke; 2500 obiteljskih kuća
u vlasništvu Hrvata opljačkano je i porušeno, a
1700 njih srušeno je do temelja. Katoličke crkve u Kandiji,
Glavicama i Humcu znatno su oštećene, a u temelje crkve Sv.
Ante u središtu Bugojna bio je postavljen eksploziv.
Stradale su i kapelice te neki od nadgrobnih spomenika u svih 12
katoličkih groblja na području te općine. Petnaest tisuća Hrvata
tijekom rata protjerano je iz Bugojna, a njihov povratak usporili su i
brojni poslijeratni izgredi. Do rujna 1996. godine zabilježeno ih je
995, a napada na hrvatske povratnike i njihovu imovinu, nažalost,
još ima. Posljednji koji se dogodio
prošlogodišnje je okrutno ubojstvo
78-godišnjeg Ilije Šute.
Poseban segment stradanja bugojanskih Hrvata odnosi se na logore i iz
njih odvedene zatočenike, kojima se 1993. godine gubi svaki trag.
Gora od sjećanja na svakodnevna fizička i psihička zlostavljanja,
prisilno vađenje krvi i vođenja na kopanje rovova preživjelima je,
kažu, jedino činjenica da se o 20 odvedenih iz bugojanskih logora
još ne zna ništa.
Od rata do danas
1991.
Hrvati, njih 15.963 činili su 34,2 posto stanovništva,
Bošnjaci 42,1 posto, a Srbi 18,9
1992.
Srpska granatiranja grada Bugojna
od 1993.
Hrvati u okruženju, logori i mučenja u ljeto 1993. HVO se
morao povući iz grada, a 2000 Hrvata ostalo u okruženju; pripadnici
Armije BiH zatvaraju ih u 12 logora
2006.
od toga 70 civila među kojima je bilo najmanje četvero malodobne djece
te četvero staraca starijih od 80 godina