Razumiju li naši diplomati da položaj Hrvata u Srbiji nije isti kao položaj Hrvata u Austriji

Jesu li Hrvati u Srbiji gubavci pa ih zato zaobilaze hrvatski diplomatski predstavnici u Srbiji? Zapitao se to javno Tomislav Žigmanov, odnedavno izabran u Narodnu skupštinu u Beogradu, inače čelnik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, koji je godinama izuzetno aktivan u društvenom, kulturnom i političkom životu vojvođanskih Hrvata i uopće hrvatske nacionalne manjine u Srbiji. Žigmanov je nedvosmisleno javno istaknuo i upozorio na to da diplomati Republike Hrvatske u Srbiji nisu uz Hrvate u Srbiji! I nije to prvi put da on na to upozorava.

Najnoviji skandal s našim diplomatima u Srbiji, na čelu s hrvatskim veleposlanikom u Beogradu Hidajetom Biščevićem, dogodio se ovih dana na obilježavanju izlaženja 1000. broja tjednika Hrvatska riječ, koji izlazi već 20 godina i iza kojega stoji Hrvatsko nacionalno vijeće u Srbiji. U dvorani je bila prazna stolica koja je čekala veleposlanika Biščevića. A njega nema ni u kakvom obliku. Čista ignorancija. Iako je riječ o jednom od najvažnijih događaja u životu Hrvata u Vojvodini. No za hrvatsku diplomaciju to kao da nije ništa posebno. Kao da se ništa ne događa. Kao da Hrvati u Vojvodini ne trebaju pomoć matične države, pa makar i u vidu fizičkog dolaska hrvatskog veleposlanika. Još da kaže i koju diplomatsku riječ, što ćeš više. No Biščević već dugo sve to jednostavno ignorira! Događa li se to sa znanjem i blagoslovom Zagreba?

Štoviše, Žigmanov je dodao da "vrijedi istaknuti i da je, kada je riječ o pomalo strahotnoj politici priznanja Hrvata u Srbiji, najviši predstavnik regionalnih i lokalnih tijela vlasti iz Srbije i Hrvatske bio zamjenik gradonačelnika Ogulina iz reda srpske nacionalne manjine Siniša Ljubojević", inače član Demokratskog saveza Srba, a ne SDSS-a. Zamislimo pak skupove srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj na koje ne samo da ne bi došao diplomatski predstavnik Srbije u Hrvatskoj nego ni izaslanik srbijanskog predsjednika. Jer je Vjeran Matić već više godina posebni izaslanik Aleksandra Vučića za događaje koje obilježava srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj pod vodstvom Milorada Pupovca i ekipe iz SDSS-a.

Nije to ništa novo u odnosu hrvatske diplomacije prema Hrvatima u Srbiji. To se posebno vidjelo prije nedavnih parlamentarnih i lokalnih izbora u Srbiji. Kad se u povijesti suvremene diplomacije dogodilo da hrvatski veleposlanik u Beogradu javno u medijima napadne i omalovažava predstavnika hrvatske nacionalne manjine u Srbiji koji se na izborima bori za ulazak u srbijanski parlament? Biščević je izašao izvan svih diplomatskih protokola. Tko mu to omogućuje? Prije izbora u medijima je objavljeno i pismo navodnih hrvatskih intelektualaca iz Vojvodine koji su pisali protiv Žigmanova, a da se uopće ne zna tko su oni imenom i prezimenom, tko je pismo sastavio, gdje je ono nastalo... Samo još jedan način kako dodatno razbiti Hrvate u Srbiji. Gdje to ima da javna televizija kao što je HTV u svojem središnjem Dnevniku uoči srbijanskih izbora objavi politički trač da iz izvora iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH doznaju kako tamo nisu zadovoljni onim što Žigman radi!? Valjda o njegovu radu odlučuju oni koji ga biraju, a ne tamo neki birokrati u Zagrebu ili Biščević u Beogradu.

I ne samo Biščević, gdje je hrvatski konzul u Subotici Velimir Pleša? Što on radi? Zar je obojici zadatak razbijanje Hrvata u Vojvodini? Ili bi trebali raditi na tome da ih podupiru? Kakva izvješća o statusu Hrvata šalju u Zagreb? Idilična? Ili sa stvarnim problemima? Jer položaj Hrvata u Srbiji nikako nije isti kao položaj Hrvata u Austriji ili Mađarskoj. To treba razumjeti, ali razumiju li to naši diplomati? Andrej Plenković i Goran Grlić-Radman imali su puna usta hvale za izbor Žigmanova u srbijanski parlament i puna su im usta podrške Hrvatima u Srbiji. Žigmanov je bio i počasni gost na nedavnom saboru HDZ-a. Zašto se to onda ne vidi i u radu tamošnjih hrvatskih diplomata?

Pitanje za Biščevića i hrvatsku diplomaciju: zašto još uvijek nema zajamčenih mandata za predstavnike Hrvata u srbijanskom parlamentu? Zašto nema ni reciprociteta glede delegiranja Srba u Saboru RH? To sigurno nije krivnja Hrvata u Srbiji. Riječ je o sporazumu između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj, koji je potpisan 15. studenoga 2004. godine, a u Hrvatskoj je na snagu stupio 1. lipnja 2005., nakon što je Sabor 18. ožujka te godine usvojio odluku o proglašenju zakona o potvrđivanju spomenutog sporazuma. U Srbiji on do danas nije ratificiran iako je Republika Srbija nakon prestanka postojanja državne zajednice Srbije i Crne Gore preuzela sve njezine međunarodne obveze, pa tako i punu primjenu tog sporazuma. To je pravo pitanje za Zagreb!