OPASNOST Romi nastanjeni na divljem deponiju svaki dan prebiru po odbačenom životinjskom otpadu, a Čapljinci strahuju od zaraze

Romi na odlagalištu i ne znaju za ptičju gripu!

Foto: import
Romi na odlagalištu i ne znaju za ptičju gripu!
13.10.2005.
u 18:44
Pogledaj originalni članak

ČAPLJINA Slike pretraživanja uličnih kontejnera u mnogim gradovima BiH gotovo nikoga ne uzbuđuju, jer je ukupna socijalna slika u ovoj zemlji najblaže rečeno poražavajuća, pa je otpad za mnoge jedini način preživljavanja. Isto tako učestala su i pretraživanja brojnih gradskih odlagališta smeća, a i to je postalo BiH svakodnevica. Tako je i na divljem gradskom odlagalištu u Čapljini niknulo pravo romsko naselje, a njegovi mještani po cijeli dan pretražuju gomile otpada kako bi pronašli odjeću, a osobito hranu. I na to nitko nije obraćao pozornost, ali zadnjih dana među Čapljincima je zavladao strah od širenja ptičje gripe, pa bi i priča o životu Roma na divljem gradskom deponiju mogla dobiti tragične nastavke. To se odlagalište nalazi samo desetak metara od obale rijeke Neretve, kamo u zimskom razdoblju dolaze brojne ptice selice, baš kao i u Park prirode Hutovo blato, u kojem je zadnjih dana zbog straha od širenja ptičje gripe pripravnost na najvišoj razini.

Situaciju s čapljinskim divljim odlagalištem komplicira činjenica da se tu već godinama odlažu i sve vrste životinjskog otpada, pa tako i peradi, što bi samo moglo pogodovati širenju ptičje gripe uginu li na tome području ptice selice koje prelaze preko čapljinskog područja. Stoga postoji opasnost da Romi, koji su se nastanili na deponiju, konzumiraju tu odbačenu i zaraženu perad i ptice, što bi bilo pogubno za njihovo zdravlje i živote, ali i drugih stanovnika Čapljine, jer se Romi svaki dan kreću na području cijele općine.

Da nam nije ovog deponija umrli bismo od gladi. Po cijeli dan moramo rovati po smeću kako bismo pronašli nešto hrane, a najsretniji smo kad naleti koji komadić mesa. Ma ne gledamo ti mi na to kakvo je meso, pa i ne znamo za tu nekakvu ptičju gripu. Ljudi ovamo svašta dovoze, a osobito pokvareno meso te voće i povrće, pa je to i prigoda da nešto ugrabimo govori nam Murat Selimović, koji svaki dan posjećuje čapljinsko gradsko odlagalište. Društvo mu po cijeli dan rade Romi Sandro i Dalibor (barem su se tako predstavili) Seferović, s kojimo smo jedva i kratko porazgovarali jer se svuda uokolo širio nepodnošljiv smrad, a od muha i razne gamadi ne može se ni stajati na jednom mjestu. Romi su na deponiju podigli i drvene kućice i razne nastambe iz kojih će, kako kažu, teško otići.

Mali Sandro Seferović u smeću je pronašao i jednu jabuku koju je odmah pojeo, jer na voće izvan odlagališta nije se niti naviknuo. Na upit boje li se zaraze ako dođu u kontakt sa zaraženim pticama i uginulom peradi Romi su nam samo odmahivali rukom te dobacivali kako je njima bitno samo prehraniti se, a da pritom nemaju baš neki izbor. Čapljinsko divlje gradsko odlagalište, koje već 40-ak godina nema uporabnu dozvolu, smješteno je samo stotinjak metara od gradskog središta i Parka prirode Hutovo blato, u koji su već sletjele neke vrste ptica selica na svome putu sa sjevera prema Africi.

Pogledajte na vecernji.hr