SAD završava posao u BiH

Američki potpredsjednik Joseph Biden najutjecajniji je strani državnik koji stiže u BiH posljednjih deset godina što se s velikim očekivanjima i napisima stavlja u kontekst početka konačnog rješenja ‘nedovršenog posla’, kako se predstavlja zemlja čiji su temelji udareni upravo u SAD-u.

Daytonskim sporazumom uspostavljen je mir, no toga su svjesni u BiH i većem dijelu međunarodne zajednice kako to nije okvir u kojemu se može izgraditi samoodrživa država koja će zadovoljiti građane, ali i tri naroda te potencijalno stalno biti izvorište nestabilnosti.

Nespremne institucije
Pogotovo to nije država koja može samostalno stići do EU-a i NATO-a. Nakon što američka administracija godinama nije poduzimala potrebne korake, očito je da je kod nove administracije BiH stavljena na popis prioriteta što predstavlja najizravnije ohrabrenje budući da je bilo teško očekivati da Europa napravi značajnije rezove u Daytonu, a domaće vlasti će teško samostalno postići dogovor o budućnosti zemlje, prije svega njezinu unutarnjem preustroju. To prije svega zato što nisu iste startne pozicije svim trima narodima. Hrvati su u daleko najlošijoj poziciji.

U Republici Srpskoj su nacionalne manjina, a u Federaciji BiH imaju status institucionalne manjine budući da sve odluke u ime njih mogu preglasavanjem donositi Bošnjaci što sve češće postaje pravilo, a ne iznimka. Hrvati su stalnim izmjenama Daytona najviše izgubili pa na razini države ili entiteta nemaju mogućnosti utjecati na donošenja važnih odluka te ih se najmanje vratilo svojim prijeratnim domovima.

Oko polovine Hrvata je izvan svoje domovine. Bošnjaci su u nešto povoljnijem položaju, ali samo u Federaciji, dok su pak u RS-u također institucionalna manjina. U tome smislu entitetske neravnopravnosti jednako vrijedi i za Srbe koji su u Federaciji BiH obespravljeni.

Različita gledanja
No gledajući općenito BiH, Srbi su u daleko najboljoj poziciji koja je stvorena u Daytonu. No, svejedno njihovi politički predstavnici su najkritičniji prema novoj administraciji SAD-a i njihovim inicijativama, dok pak Hrvati i Bošnjaci aplaudiraju novome pristupu.

Prije svih Hrvati koji u otvaranju procesa ustavnih promjena vide mogućnost popravljanja položaja i pritom je njihov stav najprincipijelniji. Hrvatske političke vođe, naime, očekuju da sve tri nacionalne zajednice imaju jednak institucionalni okvir i prava što se u sadašnjoj dveoentitetskoj arhitekturi jednostavno ne može napraviti. Postoje najmanje dva moguća okvira rješenja enigme BiH.

To je zadržavanje postojećeg stanja ili pak izgradnja zajednice zasnovane na povjerenju triju naroda i građana. Svako rješenje koje ne bude jednako tretiralo svaki od konstitutivnih naroda opet će biti privremenog, daytonskog karaktera. Zbog toga su i velika očekivanja od posjeta američkog potpredsjednika koji će ohrabriti političke procese koji vode putu zemlje u euroatlantske integracije.