Zapanjujuća je priča Mladena Barišića o dogovoru koji je smislio s Ivom Sanaderom, a koji je godinama punio crne blagajne HDZ-a. Iako su njegovi iskazi već ranije bili procurili u javnost i dalje izazivaju nevjericu. Barišić se danas odlučio braniti šutnjom pa su njegovi iskazi USKOK-u iz jeseni 2010. godine pročitani na Županijskom sudu u Zagrebu u nastavku suđenja za aferu Fimi media.
Više novca za Fimi mediju znači više novca za HDZ
Nekadašnji rizničar HDZ-a i šef carine Sanadera je upoznao početkom 90-ih kada mu je sređivao da ostvari pravo na uvoz robe iz Austrije bez naplate carine, a koje je imao kao povratnik. Postali su prijatelji. Nakon što je početkom 2000-ih Barišićeva žena oboljela od karcinoma i preminula, Sanader mu je sredio posao. Najprije je za njega obavljao sitne poslove, a nakon pobjede na izborima 2004. godine trebalo je osmisliti kako financirati stranku.
Kazao je da je Sanaderu rekao da postoji jedna tvrtka Fimi media, koja ima financijskih poteškoća, a koja bi mogla pomoći HDZ-u u prikupljanju nužno potrebnog novca. Tako je pala odluka, Barišić je postao Sanaderov poštar i prenosio poruke šefovima uprava javnih poduzeća koja su sklapala poslove s Fimi medijom. Što više novca za Fimi mediju, više novca za stranku, tim su se pravilom vodili. Znakovito je da su dobro pazili da Fimi medija ne posluje sa strankom i da se nikako ne može pronaći veza između njih. Domjenke i marketing za HDZ obavljala je tvrtka Masol za koju Barišić tvrdi da je povezana s Ratkom Mačekom.
Da je Nevenka Jurak bila u boljoj financijskoj situaciji, najvjerojatnije nikad ne bi ušla u aranžman koji smo dogovorili, smatra Barišić.
– Smatrali su me visokopozicioniranom osobom koja lako može riješiti njihove probleme. Ja sam zapravo bio samo poštar. Prenosio sam poruke od Ive Sanadera i tako se stjecao dojam da sam moćan, nastavio je. Priča oko Fimi medije nije bila javna stvar, ali svim predsjednicima uprava je to bilo poznato.
Što se tiče dobro poznatog sastanka u vladi u travnju 2007. Barišić je objasnio kako su na njemu, uz šefove uprava, bili i Ratko Maček i Ivo Sanader. Sastali su se zbog realizacije plana oko preuzimanja 50 posto upravljačkih prava u Z1 televiziji. Plan je Sanader osmislio s Milanom Bandićem. S tim je ciljem osnovano društvo Sljeme produkcija. Nevenka Jurak je ispred Fimi medije sklopila ugovor o ekskluzivnom pravu oglašavanja, a Barišić je trebao objasniti kako da se poslovi organiziraju preko Fimi medije s televizijom Z1. Sanader je tada spomenuo Fimi mediju, i većina je tada već radila s tom tvrtkom.
USKOK-u je ispričao da je Sanader bio bog i batina. Kadrovirao je ljude po svom nahođenju, a jednom kada bi se uhljebili za mjesto, poslušnici su pristajali na sve i izvršavali sve njegove naredbe te uslišavali njegove želje samo kako bi zadržali svoj položaj. Tako je bilo i sa samim Barišićem koji se požalio i da se osjetio povrijeđenim kada ga je Sanader prestao kontaktirati nakon što je 1. srpnja 2009. dao ostavku na mjesto predsjednika Vlade.
Brinuli se samo za svoje pozicije
– Svima je bilo jasno da se s Fimi medijom mora raditi iako Sanader to nije tako javno izrekao, već u smislu sugestije. No, svi su znali da on ne tolerira neposluh i da se za manji neposluh može izgubiti položaj. I meni je bilo važno da ga nekim svojim činom ne razljutim, a bio sam mu blizak. Njegove su se želje izvršavale, ništa se nije preispitivalo. Bilo im je jasno s kakvom će ih lakoćom smijeniti. On je o tom odlučivao jedini. Svi na važnim funkcijama jako su to dobro znali, i meni je bilo bitno ono što mi Sanader naloži. Nitko nijednu lipu nije mogao potrošiti bez njegova odobrenja, plastično je objasnio.
Dalje je Barišić objasnio da se to operativno događalo. Nevenka Jurak novac je davala Barišiću, a u inkriminiranom razdoblju riječ je o oko 32 milijuna kuna koje je on predavao B. Pavošević i Ivi Sanaderu.
– Ukupno dva milijuna eura odnio sam mu 2009. kući. Ivo Sanader me pitao ima li novca, da hitno treba veći iznos. Nije rekao koji iznos, rekao da prikupim koliko mogu. Rekao mi je da treba novac za lobiranje za EU – navodi.
Novac se trošio na izborne kampanje, na kupovanje medija, na odjeću za članice HDZ-a, na kupnju umjetnina koje su se poklanjale uime HDZ-a i obnovu domova, a 500 tisuća kuna primio je i tadašnji predsjednik stranke umirovljenika Vladimir Jordan i to u vrijeme sklapanja koalicijskog sporazuma.
Svi su znali
Poslovi su se namještali kao od šale, a često su se tvrtke na javnim natječajima pozivale na Barišića. Zato je Mravak, šef uprave HEP-a, jednom prilikom Sanaderu preko Barišića dostavio popis svih tvrtki koje su se javile na natječaj a koje su tvrdile da bi trebale dobiti posao na preporuku, pa neka on odluči koja je opcija najprihvatljivija. Prisjetio se i kako su čelni ljudi privatnih tvrtki tražili od Nevenke Jurak da im ispostavi fakture za poslove koji nikad nisu obavljeni. Bio je zgrožen, a kad je rekao Sanaderu što se događa, rekao je da se to ne smije pa je Jurak prestala ispostavljati fiktivne fakture.
Za crni fond, kaže Barišić, nakon Sanaderove ostavke doznala je i J. Kosor kojoj je predao dva milijuna kuna i 600 tisuća eura s kojima najprije nije znala što učiniti. Sanader joj je tom prilikom slikovito objasnio da nema izbora koji se dobivaju legalnim novcem. Pokazao je na milijune i dodao da se izbori ne dobivaju legalnim sredstvima, već se dobivaju dvije trećine s novcem ispod stola.
Kako je Barišić USKOK-u odgovarao u čak 19 navrata, njegov će se iskaz čitati i sljedećeg ponedjeljka u nastavku rasprave. A upravo ta mnogobrojna iskazivanja i njihov sadržaj nagnali su Čedu Prodanovića da prigovori istinitosti i naglasi:
– Barišić je dao 19 iskaza što nije uobičajeno, a kada se to dovede u vezu sa sadržajem iskaza, daje nam osnove za sumnju u spregu drugooptuženika M. Barišića i USKOK-a. Zamjenica tužitelja USKOK-a opovrgnula je takvu vezu.
– Dok sam slušao ovo, to se činilo kao neka fikcija, bajka. Na ovakav način nisam vodio ni stranku ni Vladu, zaključio je u svoju obranu prvookrivljeni Sanader.
Pratite detaljnu kronologiju suđenja:
9.36 sati Počinje suđenje. Prvi je za pozvan Mladen Barišić.
Barišić: Koristit ću svoje zakonsko pravo da ne iznosim svoju obranu, branit ću se šutnjom.
9.39 sati S obzirom na to da će se braniti šutnjom u ovoj fazi postupka, a očitovao se da se smatra krivim, vijeće donosi rješenje na temelju članka 435. ZKP-a, tj. pročitat će se raniji iskazi Mladena Barišića i pregledati snimke ispitivanja.
Snimanja je bilo šest ili sedam. Obrane se nalaze u zapisnicima pa sutkinja pita mogu li se u snimkama preskočiti uvodni dijelovi u kojima se ispitanike upozorava na njihova prava.
9.40 sati Svi su se oko toga usuglasili pa će se kronološki gledati snimke i čitati ranije dani iskazi M. Barišića. Kreće pregledavanje snimke ispitivanja u USKOK-u od 29. rujna 2010. godine.
9.45 sati Mladen Barišić, bez nadimka. U to vrijeme još je bio zaposlen u Ministarstvu financija kao ravnatelj Carinske uprave, s plaćom oko 15 tisuća kuna. Ujedno je državni tajnik, kazao je tada istražiteljima.
Barišić: Živim u stanu koji je pod kreditom i ne smatram taj stan svojim vlasništvom. Drugih nekretnina i pokretnina uopće ne posjedujem. Kao vlasnik stana upisan je Hypo consulting. Imam BMW, kupljen na isti način kao i stan, na kredit.
Već ranije u medije su procurili dijelovi njegovih iskaza u istrazi, a u kojima je istražiteljima USKOK-a povjerio da je Sanaderu u tri i pol godine u kuću u Kozarčevu i na posao u koferima odnio više od 30 milijuna kuna.
9.57 sati Sutkinja Čalić: Predlaže da ne slušamo ono što se predočava optuženiku nego da vidimo samo njegovo očitovanje.
– Moram reći da sam ostao u šoku i nevjerici. Cijeli dan kako se događaji zbivaju mojim uhićenjem ja sam sad u rastrojenom stanju i s odvjetnicima sam dogovorio da sada neću dati svoj iskaz – kazao je Barišić 29. rujna USKOK-u nakon što su mu predočene optužbe.
10 sati Prelazi se na pregledavanje snimke od 28. listopada 2010. godine. Barišić je i na tom ispitivanju koristio svoje pravo i nije iznosio obranu.
10.08 sati Sutkinja Ivana Čalić čita Barišićev iskaz od 3. studenog 2010. godine. Naveo je da želi iznositi obranu i da će odgovarati na pitanja.
– Ja sam bio angažiran u HDZ-u od 1991. godine. Moje članstvo bilo je takvo da nisam imao politički status, riječ je o tome da sam bio isključivo član i nisam sudjelovao u donošenju odluka. Odluke su se donosile na Predsjedništvu HDZ-a. Za vrijeme rada u carini negdje 1992. upoznao sam Ivu Sanadera koji je bio povratnik iz Austrije. Kontaktirao me zbog mog posla, on je kao povratnik mogao unositi neke stvari bez carine. Pomogao sam mu da to pravo iskoristi. Kroz godine smo postali prijatelji, išli smo na kavu i slično. No, nismo bili kućni prijatelji. Ipak, bio sam u njegovoj kući, ali to je bilo jako rijetko – piše u Barišićevu iskazu.
10.10 sati Sutkinja nastavlja čitanje:
– Godine 2000. dogodila mi se teška obiteljska tragedija, supruga je oboljela od karcinoma, a vrlo brzo nakon toga i preminula. Tada su se dogodili izbori i promjena vlasti i smijenjen sam. To sam i očekivao. Sanader mi je 2002. godine rekao da će mi pomoći, zaposliti me na nekim poslovima da ne mislim na supruginu smrt, a 2003. sam se aktivnije uključio u rad stranke.
Moj angažman svodio se na to da me Sanader zamolio da nešto učinim. Na primjer trebalo je organizirati popravak prostorija stranke. Nitko osim njega nije mi davao zadatke. Dogovarao sam se samo s njim. U to vrijeme stranka je bila u dugovima, sredstva iz proračuna nisu bila dostatna za troškove.
Postojali su županijski odbori koji su se samofinancirali. Od 2003. do izbora 2004. radio sam na financijskom jačanju stranke. Od poznanika poduzetnika tražio sam da pomognu kao donatori, oni su dobili zahvalnicu – službeni stranački dokument – kazao je tada Barišić.
10.15 sati: Barišić u iskazu dalje navodi:
– Bilo mi je u interesu da HDZ pobijedi jer bih se vratio na staro radno mjesto. Izborna godina naziva se godinom žetve. HDZ je pobijedio, a nakon izbora Ivo Sanader predložio me, a predsjedništvo stranke potvrdilo me kao rizničara stranke. Ta funkcija dotad nije postojala.
Naime, nakon izbora znale su se čuti glasine da su neki dali donacije, ja sam tražio da pokažu zahvalnicu. Te osobe koje nisu imale zahvalnice pitao sam gdje su zahvalnice, no nisu mi rekli.
Sanader me postavio jer mi je vjerovao i kako bi imao kontrolu nad financijama. Zamjenik mi je bio Božo Biškupić. Od 2004. do 1. 1. 2007. kada na snagu stupa Zakon o financiranju političkih stranaka nije bilo zakonske regulative. Nije bilo ograničenja oko iznosa kojim se mogu financirati. Tek je zakon to sve regulirao. HDZ je imao agenciju MasMedia, čiji je direktor bio Franjo Maletić, direktor Vjesnikove tiskare. Od nje su ostali veliki dugovi. Kad sam utvrdio stanje, u cijelu priču dolazi Nevenka Jurak koju dugo poznajem.
Radila je na HTV-u pa prešla u privatnu agenciju. Bila je u nezavidnoj financijskoj situaciji, kuća joj je bila pred ovrhom. Počela se baviti marketingom, no rekla je da je konkurencija velika. I ona je članica HDZ-a. Pomagala je znači stranci i nikad to nije naplatila u tim godinama.
10.20 sati Barišić u iskazu: Nakon izbora trebalo je osmisliti kako financirati stranku. Ja sam se sjetio N. Jurak. Ona ima financijskih problema, a puno je već pomogla stranci pa je vrijeme da stranka njoj pomogne. U to vrijeme razmišljalo se o ukidanju one agencije, a moram vam reći, da je Nevenka Jurak bila u boljoj financijskoj situaciji, najvjerojatnije nikad ne bi ušla u aranžman koji smo dogovorili.
Predložio sam Sanaderu da Fimi mediji osigura posao, a da će Fimi medija pomoći stranci odvajajući dio novca za HDZ. On se složio i krenuli smo u realizaciju. Zato je Sanader osobno kontaktirao pojedine predsjednike uprava, sad se mogu sjetiti Josipa Protege kojeg je zatražio da Fimi mediji osigura posao u HPB-u.
10.26 sati
– Sanader mi je kasnije rekao pa sam ja osobno kontaktirao Ivana Mravka, iz HEP-a, i direktoricu Hrvatske lutrije i još neke predsjednike državnih uprava.
Smatrali su me visokopozicioniranom osobom koja lako može riješiti njihove probleme. Ja sam zapravo bio samo poštar. Prenosio sam poruke od Ive Sanadera i tako se stjecao dojam da sam moćan. Naravno da svaka priča oko Fimi medije nije bila javna stvar, ali svim predsjednicima uprava je to bilo poznato. Sanaderu sam se požalio jednom kad me pitao kako ide poslovanje Fimi medije. Nije dolazilo dovoljno novca, a posebno u 2007. zato je u travnju 2007. sazvan onaj sastanak u Vladi. I ja sam bio tamo, i Ratko Maček i Ivo Sanader – kazao je Barišić u svom iskazu.
10.30 sati Barišić u iskazu dalje navodi:
– Sastanak je sazvan radi plana oko televizije Z1 koji je Sanader osmislio s Milanom Bandićem. HDZ-u je trebalo pripasti 50 posto upravljačkih prava na Z1, i zato je osnovano društvo Sljeme produkcija. Nevenka Jurak je ispred Fimi medije sklopila ugovor o ekskluzivnom pravu oglašavanja.
Ja sam na tom sastanku trebao objasniti kako da se poslovi organiziraju preko Fimi medije s televizijom Z1. Sanader je tada spomenuo Fimi mediju, i većina je tada već radila s tom tvrtkom.
Svima je bilo jasno da se Fimi medijom mora raditi iako Sanader to nije tako javno izrekao, već u smislu sugestije. No, svi su znali da on ne tolerira neposluh i da se za manji neposluh može izgubiti položaj. I meni je bilo važno da ga nekim svojim činom ne razljutim, a bio sam mu blizak. Njegove su se želje izvršavale, ništa se nije preispitivalo. Bilo im je jasno s kakvom će ih lakoćom smijeniti. On je o tom odlučivao jedini. Svi na važnim funkcijama jako su to dobro znali, i meni je bilo bitno ono što mi Sanader naloži. Nitko nijednu lipu nije mogao potrošiti bez njegova odobrenja.
10.35 sati – Sanader mi je rekao da nema novca, ja bih nazvao Jurak i ona mi je davala novac koji sam dalje prosljeđivao Branki Pavošević. To što je njoj predavano trebalo bi biti evidentirano. Jurak mi je u cijelom periodu predala na ruke u kuvertama oko 32 milijuna kuna. Moram reći da mi je ona rekla o kojem se otprilike iznosu radi i to nakon medijskih napisa. Ja nisam vodio evidenciju o tome koliko preuzimam i predajem. Najveći dio preuzeo je Sanader. Ukupno dva milijuna eura odnio sam mu 2009. kući. Ivo Sanader me pitao ima li novca, da hitno treba veći iznos. Nije rekao koji iznos, rekao da prikupim koliko mogu. Rekao mi je da treba novac za lobiranje za EU – navodi se u Barišićevu iskazu.
10.39 sati Prelazi se na ispitivanje u USKOK-u od 4. studenog 2010. godine.
Barišić navodi: Početkom 2008. razbolio sam se, dobio sam karcinom i povukao se iz političkog života, no Sanader me nastavio zvati da mu sređujem "sitnice". Liječio sam se u Hamburgu 2009. Nakon što je Sanader otišao s vlasti, sreli smo se slučajno nekoliko puta. Više me nakon ostavke nije kontaktirao. To me povrijedilo, nisam bio bitan i to me jako povrijedilo. Kasnije su me smijenili s mjesta rizničara, a zamjenik je bio Božo Biškupić, ali ne znam je li on preuzeo moje poslove.
Dogovor s Nevenkom Jurak bio je takav da što više novca bude za Fimi mediju, bit će više i za stranku. Znam da je novac dolazio i iz drugih izvora, ali ne znam kako. Uzeo sam novac i od Ivana Mravka koji mi je rekao da je od neka četiri poslovna čovjeka uzeo donacije, predao mi je 600 tisuća kuna, on u to vrijeme nije bio šef HEP-a. Novac sam stavio u kasu u carini gdje sam držao i novac koji mi je davala Jurak. Kad je Sanader otišao, imao sam 300 tisuća eura i dva milijuna kuna".
10.43 sati Nisam znao da će Sanader dati ostavku; Jarnjak me pozvao i rekao da će se nešto strašno dogoditi i da će odjeknuti kao bomba. Bio sam uznemiren. Iz Sabora sam krenuo prema Vladi i tamo susreo premijera Sanadera. Rekao sam da Jarnjak govori da će se nešto dogoditi i pitao ga o čemu se radi, rekao je da će se ovih dana obznaniti da on odlazi. Nisam bio u prilici pitati ga zašto. Sljedeći dan obznanio je da daje ostavku. Isti dan došao sam u Vladu. Dočekali su me Sanader i Jadranka Kosor. Rekao joj je da kod mene ima nešto novca koji se može upotrijebiti za predsjedničku kampanju. Rekao sam da imam 300.000 eura i dva milijuna kuna. Novac sam izbrojio, bio je u buntovima od sto novčanica. Sastanak je bio kratak, razlog je bio da se Jadranki Kosor kaže da postoji taj novac. Ona je to primila na znanje i nije ništa rekla. Sanader je rekao Kosor da se izbori dobivaju dvije trećine s novcem ispod stola. Kosor mi je djelovala uplašeno. Ja sam se novca želio riješiti što prije. Zvao sam Bačića da mu predam novac, on je rekao da ne može ništa bez premijerke. Znao sam da je ovo kraj moje političke karijere. Moj je dojam da su Jadranka Kosor i Branko Bačić bili u nedoumici što će učiniti. Duži period nisu ga htjeli primiti, pravili su se da me ne čuju. Ipak, Bačić me nakon nekog vremena nazvao i predao sam novac Marici Glavaš koja je tada vodila financije. Bačiću niti ikome drugome nisam govorio otkud taj novac.
Kad sam davao novac Mačeku to je bilo za Osječku televiziju, a Sanader je tražio i da se kupi Zadarski list – kazao je tada Barišić.
10.50 sati Prelazi se na čitanje iskaza od 5. studenog.
Barišić kaže: Što se tiče kupnje medija, Ivo Sanader htio je ulagati u medije kako bi ušli u vlasničku strukturu i da bi stranka imala dovoljno prostora za promoviranje. Nikad nije naređivao telefonski. O Osječkoj TV ne znam puno. Novcem se trebao podmiriti neki dug. Operativno, time su se bavili ljudi s tog područja. Znam da o tome zna Tomislav Ivić. Bio sam jednom i na sastanku u Saboru kod Vladimira Šeksa, tamo se govorilo o Osječkoj TV. Godine 2007. prikupio sam 415.000 eura za Zadarski list i dao ga Mačeku. Novac od Nevenke Jurak trošen je za razne stvari. Gotovinom sam plaćao slike u galerijama za poklone i Ivu Sanadera. Subotom me zvao na ručak s Petrom Selemom, Božom Biškupićem i Marijem Zubovićem. Nakon tih druženja išli smo u galerije i birali slike. I galeristi su znali zvati i obavijestiti da imaju nešto dobro u ponudi. Slike smo kupovali 2007. i intenzivnije 2008. U galeriji u Dežmanovu prolazu, u Radićevoj ulici i na Novoj vesi.
Znam da je vlasnik jedne galerije bio otac od dečka one pjevačice Lane. Znam da se u medijima pisalo da je taj dečko dosta mlađi od Lane.
10.55 sati Ivo Sanader je osobno odabrao slike, a ja sam plaćao od 3000 eura do najviše 10.000 eura, sve domaći autori. Dao sam mu i 300.000 eura za obnovu doma Nikole Tesle, a bilo je hitno. Sjećam se da se o obnovi razgovaralo i na predsjedništvu stranke. Dao sam 500 tisuća kuna predsjedniku stranke umirovljenika u doba kad su dogovarali koaliciju. Ne sjećam se kako se zove. Nekim zaposlenicima stranke i ljudima iz Vlade dvaput godišnje obnavljala se garderoba u Sisciji, Kotki i Herucu. Ja sam im davao gotovinu, one su donosile račune.
Mladen Šarić iz Samsunga požalio se da je dosta osoba dolazilo i pozivalo se na stranku kako bi dobili mobitele, no to do stranke nije dolazilo pa sam ugovorio sastanak sa Sanaderom koji mu je rekao da jedino ja mogu uime stranke govoriti o donacijama. Dao nam je puno mobitela. Mobitele smo koristili za glasovanje o rejtingu, sve stranke to rade.
10.58 sati Pazili smo da Fimi media i stranka nikako ne budu povezane. Masol je zato radio promocije stranke, nikad Fimi medija. Masol je povezan s Mačekom, a on sada to želi prikriti. Davao sam mu novac u gotovini i u dogovoru s Ivom Sanaderom. Te poslove Masol je jako dobro naplaćivao. Fimi media poslove stranci nikad nije naplaćivala. Masol je skraćeno do Maček – Soldo iako on to opovrgava. Kad sam mu davao novac, Maček bi mi svaki put rekao drukčije iznose troškova, stalno ih je mijenjao. Pa sam to rekao Sanaderu. HDZ je 2007. dobivao više sredstava iz proračuna, no to opet nije bilo dostatno, uvijek može bolje i više. Donacija je bilo, ali su donatori očekivali korist. Kad je na snagu stupio Zakon o financiranju stranaka, promijenile su se stvari. Propisano je da se imena moraju objaviti, a neki gospodarstvenici nisu željeli da se njihovo ime objavi na internetu jer su željeli biti dobri sa svim političarima. Boje se da bi se javnim doniranjem mogli dovesti u neugodan položaj prema drugim političkim garniturama.
Pazio sam da Fimi media ne radi direktno s carinom. Zato je carina poslovala s Ani-Lonom. O poslovanju Fimi medije više zna Nevenka Jurak.
11 sati Iznenadio sam se kad je Kirin rekao da sam ga ja tražio da posluje s Fimi medijom. Na jednom sastanku Sanader je, kao i obično, pitao kakva je situacija s financijama. Rekao je bi se trebalo angažirati i financijski potpomoći stranku. Kirin je rekao da ima jedan dobar projekt o sigurnosti prometa. Sada izvrće stvari. Na tom sastanku baš je Kirin kazao da baš on može pomoći s realizacijom tog projekta. On poznaje N. Jurak, a znao je i za Fimi mediju. Na drugom sastanku bili smo Kirin, Sanader i ja sami i to u prvoj godini Kirinova mandata, početkom 2006.
Za izbore 2007. sklopili smo ugovor s marketinškom agencijom. Bila su angažirana dva Irca, jedan se zove Mara. 15.000 eura mjesečno stranka je plaćala njima s računa. Stvarni dogovor je bio 30.000. Davali smo im gotovinu, a smješteni su bili u Zagrebu u Sheratonu. Ja sam trebao osigurati gotovinska sredstva. S njima su blisko surađivali Ratko Maček i Miroslav Kovačić.
Braća Ive Sanadera žive u inozemstvu i oni su predsjednici inozemnih ogranaka HDZ-a. Don Vinko zna često kadrovirati po Zagrebu da se neki ljudi zaposle. Na primjer neka djevojka Akmadžić, Sanader mi je rekao da kontaktiram direktora zračne luke i kažem da ta djevojka mora biti promaknuta. On je rekao: "U redu". Znam da se to odužilo pa je intervenirao i ministar Kalmeta.
11.10 sati Sutkinja: Pauza do 12 sati.
12.08 sati U nastavku suđenja čita se iskaz od 8. studenog 2009.
– Želim objasniti funkciju rizničara stranke. Nakon izbora 2004. godine, možda i godinu dana nakon toga, Ivo Sanader me postavio kao rizničara jer je imao povjerenja u mene kako bih kontrolirao priljev i odljev novca u stranku, a što je bilo fizički nemoguće. Često se događalo da su se ljudi pozivali na mene. Godinama su me pogrdno nazivali torbarom i da torbar nosi novac za stranku. Pa se formirao pojam rizničara. Ipak, imao sam uvid samo u one donacije koje sam osobno priskrbio i u novac od Nevenke Jurak – izjavio je Barišić.
Navodi da se financiralo i na druge načine. Spominje kupnju blindiranog BMW-a. On je plaćen donacijama HDZ-a iz inozemstva i s računa stranke, no kako je u to vrijeme bio bolestan, zna o tome iz priča. Sanader se odlučio na kupnju novog jer je bilo primjedbi na stari automobil. Kad je nastala afera, pokušala se umanjiti šteta stranci pa se vozilo vratilo tvornici. Jarnjak je tražio da kontaktiram Franju Tomića, koji mi je dobar prijatelj i zastupnik je BMW-a u RH, da njemačka tvrtka otkupi vozilo.
– Koliko znam, tvornice u Njemačkoj ne poznaju staro za novo. Koliko se sjećam, to staro vozilo, a koje je koristio Sanader, bilo je kupljeno 2005. Kad je odlučio kupiti novi BMW, naručeno je isto vozilo, bio je auto iste boje i netko tko ne zna, po izgledu vozila ne bi mogao zaključiti da je vozilo novo. Ipak, počelo se pričati o tome, već nakon nultog servisa. Auti su prodani po tvorničkim cijenama – kazao je Barišić.
12.14 sati – Iako sam bio rizničar, nisam radio evidencije ni za jednu kunu, isto vrijedi i za novac primljen od Nevenke Jurak, nisam radio evidencije. Što se tiče poslovanja Fimi medije, ne znam detalje na koje je načine odrađen svaki posao, ali znam načelne okolnosti – kazao je Barišić.
Odnos s Nevenkom Jurak opisuje kao prijateljski.
– Družili smo se, zajedno odlazili na godišnje odmore i u inozemstvo. Bili smo na Brijunima, jednom u Milanu... U tim trenucima požalila mi se da čelni ljudi privatnih tvrtki od nje traže da im ispostavi fakture za poslove koji nikad nisu obavljeni. Bio sam zgrožen, kao i ona. Rekao sam to Sanaderu koji je rekao da se to ne smije događati. Nakon toga Jurak je prestala ispostavljati fiktivne fakture. Rekla mi je da su čelni ljudi privatnih tvrtki na taj način željeli pomoći stranci. Djelatniku tvrtke Iveco također sam preporučio marketinšku agenciju Fimi media. Zbog posla na Carini imao sam poznanstva s raznim direktorima i nisam dvojio da uvijek preporučim Fimi mediju kao tvrtku koja može kvalitetno obaviti posao – istaknuo je Barišić.
U iskazu spominje i Matića, vlasnika Msan grupe.
12.20 sati Barišić nastavlja: Matić je bio Sanaderov dobar prijatelj. Msan grupa bila je privilegirana na javnim natječajima. Jednom mi je Sanader prigovarao da nisam favorizirao Msan grupu na nekom natječaju kojeg se ja ni ne sjećam i s kojim nemam veze. Upoznao sam Nevenku Jurak s Vinkom Mladineom kojeg poznajem dugo. Susret je bio u restoranu Baltazar. Ja sam shvatio da su se oni već prije poslovno susreli. Nisam davao nikakve preporuke iz razloga što je on već znao čime se Fimi media bavi i da mu se sviđao event koji je organizirala.
– Što se kontakata s Ivanom Mravkom tiče, moj zet radio je u upravi HEP-a i od njega sam dobivao informacije što se u HEP-u radi, a Mravak je htio onemogućiti protok informacija. Mravak je u pogledu svih stvari i u pogledu Fimi medije kontaktirao samo sa Sanaderom. U kontekstu svih tih odnosa, ipak smo morali kontaktirati i to tada kada me Sanader upućivao na to. Mravak me molio da dostavim Sanaderu popis društava koja su se javljala na javne natječaje pa da on odluči koje će društvo dobiti posao na javnom natječaju za HEP – objašnjava Barišić.
12.30 sati Dalje je Barišić govorio kako je i šefica Hrvatske lutrije poznavala Nevenku Jurak otprije, da je bila na sastanku u Vladi u travnju 2007. Riječ je o Vesni Bakran, najdugovječnijoj čelnici nekog javnog poduzeća.
Barišić kaže da nije morao intervenirati da se posao proslijedi Fimi mediji jer su već poslovali. Fimi media organizirala je i evente za HAC. Datum otvaranja autodionica određivao je Sanader, a najavio bi Kalmeta. Fimi media u tim je okolnostima uspjela udovoljiti zahtjevima Ive Sanadera, a Sapunar i Prskalo rekli su mi da su iznimno zadovoljni radom Fimi medije.
– Na jednom sastanku u Vladi Sanader je Beuku naložio da mora angažirati Fimi mediju za poslove u Hrvatskim šumama, ispričao je Barišić, koji u ovom dijelu iskaza prepričava na koji se način odvijala komunikacija s predsjednicima uprava javnih poduzeća.
12.46 sati Sanaderov branitelj Čedo Prodanović u cijelosti prigovara istinitosti iskaza Mladena Barišića koji su danas pročitani. Poglavito u dijelu koji se odnosi na terećenje Ive Sanadera. Smatra da je riječ o neistinitom terećenju kako bi za sebe ishodio povoljniji položaj.
– Barišić je dao 19 iskaza što nije uobičajeno, a kada se to dovede u vezu sa sadržajem iskaza, daje nam osnove za sumnju u spregu drugooptuženika M. Barišića i USKOK-a – kazao je Prodanović.
Sanader: Dok sam slušao ovo, to se činilo kao neka fikcija, bajka. Na ovakav način nisam vodio ni stranku ni Vladu, kazao je Sanader koji je također dao prigovor na istinitost cijelog iskaza M. Barišića.
12.50 sati – Barišić nije iznosio svoju obranu, čini nam se, nego daleko više od toga. Motivi će se vidjeti na kraju, stoga želimo prigovoriti dijelu iskaza koji se odnosi na davanje novca za Osječku televiziju, ni ostalo nije istina, ali to nije predmet inkriminacije – kazao je Mačekov odvjetnik Tihomir Rubeša.
12.52 sati Tužiteljica Mostečak reagirala je na Prodanovićevu optužbu da je Barišićev iskaz rezultat sprege s USKOK-om i rekla je da je takva optužba neprihvatljiva.
– Barišić je ispitan u skladu sa zakonom i u nazočnosti branitelja – kazala je zamjenica ravnatelja USKOK-a.
12.56 sati Današnja rasprava je završena. Suđenje se nastavlja 23. travnja nastavkom čitanja iskaza Mladena Barišića.
U audiozapisu poslušajte Sanaderovu izjavu nakon suđenja...
andjeo.. suck.. velika serbetino..