Iako u Ljubljani još traje snažan vrtlog oko proglašenja epikontinentalnog pojasa, moguće je i da će ta bura uskoro stati. Tko dulje prati petnaestogodišnju sagu morske granice između Hrvatske i Slovenije, više-manje mirno priključit će tu priču dugačkom nizu sličnih, među kojima je bilo i onih doista bizarnih.
Zagreb je ovaj put vrlo hladnokrvno dočekao najnoviji izazov Ljubljane. Nekoliko dana nije činio ništa, da bi poslije reagirao jednim oštrim priopćenjem i prvi put susjedu otvoreno prišio teritorijalne pretenzije na Hrvatsku. Nakon toga, hrvatska diplomacija kao da opet više-manje mirno čeka da se slovenska politička scena zagrcne u vlastitom radikalizmu i usput zapravo radi za Hrvatsku.
Nema razloga za nervozu, prvo je rekla hrvatska diplomacija, a potom i najradikalnija parlamentarna stranka HSP. Slovenska inicijativa za proglašenje epikontinentalnog pojasa, koja je još u fazi zakonskog prijedloga, ovdje je od početka protumačena kao zauzimanje pozicija u slučaju nekih budućih pregovora ili arbitraže. Sporazum Račan Drnovšek arhiviran je kao propao pokušaj i netko je u Ljubljani procijenio da treba loviti poziciju za neku buduću situaciju, a usput malo pokazati mišiće unutar Janšine koalicije. Dok se Slovenci naoružavaju zamišljenom crtom na Jadranu, Sanader se učvršćuje međustranačkim konsenzusom.
Iako je i u Hrvatskoj ovoga ljeta krenula neformalna utrka za neke buduće izbore, odnosi sa Slovenijom ovaj su put ostali izvan trkaće piste. Sudeći prema razgovoru što ga je Sanader tim povodom imao sa šefovima parlamentarnih stranaka, unutar Hrvatske o odnosima sa Slovenijom trenutačno zapravo nema spora. Sanader kaže: Idemo na međunarodnu arbitražu! Šefovi parlamentarnih stranaka apsolutno se slažu. Hrvatska u toj stvari pravno stoji puno bolje nego Slovenija i nema se čega bojati.
Opasan bi element te priče mogao biti što se u Sloveniji već godinama oko tog pitanja ciklički diže temperatura u javnosti i što će biti teško povući kočnicu. Dok je Hrvatska bila zaokupljena ratom i desecima drugih tema, slovenski političari usmjerili su se na pitanje granice s Hrvatskom. Ovdje se pak slika o Sloveniji i njezinoj političkoj eliti predugo idealizirala na temelju percepcije iz nekih bivših vremena, dok je sada više nego jasno da su i za tu sliku potrebne realnije, manje pretenciozne očale.
Janša, koji je ovoga ljeta oduševio hrvatski auditorij na brijunskom sastanku dviju vlada svojim viđenjem hrvatsko-slovenskih odnosa i njihova europskog konteksta, ipak je samo premijer koji to hoće ostati. Predizborna utrka bez službeno označena starta nastavlja se. Sanader je učvrstio teren uoči parlamentarne rasprave o odnosima sa Slovenijom, ali lideri ostalih stranaka u svakom trenutku imaju na umu da se na vanjskoj politici ne zarađuju bodovi među biračima.
Vanjskopolitičke teme su, naravno, zanimljive, ali one se ne honoriraju na izborima. Šefovi stranaka koje ne sudjeluju u izvršnoj vlasti neće Sanaderu zagorčiti život kad je riječ o odnosima sa Slovenijom i time naškoditi europskoj perspektivi Hrvatske. Ali istog trenutka kad su se razišli sa sastanka kod premijera, kao da su se vratili svojoj glavnoj okupaciji unutarnjopolitičkim temama za koje se misli da još mogu donijeti glasove na izborima.Vidimo da je SDP naučio, iz vlastitog iskustva, a poslije i iz HDZ-ova, da više ne treba obećavati niže poreze.
SDP je to obećavao uoči izbora 2000., a HDZ uoči izbora 2003. Nijedna vlast nije uspjela ispuniti to obećanje. SDP je sada puno oprezniji i najavljuje da će, u slučaju pobjede, povećati gospodarski rast. U svoju jamstvenu karticu ta stranka više ne upisuje ni skori ulazak u Europsku uniju.
Utrka za vlast počela se voditi o unutarnjim reformama i potezima koji bi mogli življenje u Hrvatskoj učiniti kvalitetnijim bez obzira na vanjskopolitički kontekst. Granica sa Slovenijom ostaje trajno zanimljiva, ali niskoprofitabilna politička tema, koju nije uspio razmrsiti ni svojedobni Račanov ni kasniji Sanaderov entuzijazam. Jedan njihov prethodnik, Zlatko Mateša, koji se također gombao s tom temom, s pravom bi se mogao narugati naivnosti onih koji su vjerovali da će sa Slovencima biti uspješniji.