Multinacionalni naftni div Shell pristao je jučer na Federalnom sudu u New Yorku platiti 15,5 milijuna dolara odštete, kako ne bi došlo do suđenja za mučenje i ubojstvo nigerijskog pjesnika Kena Saro-Wiwe. U posljednja dva mjeseca već je dva puta odgođen početak suđenja naftnoj kompaniji Royal Dutch Shell zbog optužbi da je umiješana u mučenja i ubojstva nigerijskog pjesnika Kena Saro-Wiwe te još osam nigerijskih ekoloških aktivista.
Iako je potpuno jasno da je devetoricu disidenata 10. studenoga 1995. u montiranom procesu u Port Harcourtu objesila tadašnja vojna hunta u Nigeriji, Shell je u New Yorku bio optužen da je zločin počinjen uza znanje i podršku te naftne kompanije. Sav zločin pogubljene devetorice bio je u tome što su vodili nenasilni Pokret za opstanak naroda Ogoni (MOSOP), koji se zalaže za etnička prava te prava na okoliš svoga naroda.
Time se MOSOP od 1990. žestoko zamjerao tvrtkama Shell, Chevron i Nigerian National Petroleum Company, što je kulminiralo u trenutku kada je pokret od kompanija ultimativno zatražio 10 milijardi dolara odštete za svu štetu i zlo koje su naftaši nanijeli narodima u delti Nigera. Šteta se odnosila na siromaštvo i zagađenje kao posljedicu eksploatacije nafte, odnosno 1,5 milijuna tona nafte izlivene u Niger tijekom 50 godina. Vlast je odgovorila brutalnim progonima, u kojima je pobijeno nekoliko tisuća ljudi, a mnogi od političko korporativnih disidenata morali su pobjeći u zapadnu Europu.
Korporacijsko-vojne diktature
Iako je Nigerija sedmi svjetski proizvođač i peti izvoznik nafte u SAD, 70 posto od 148 milijuna stanovnika živi s manje od jednog dolara dnevno. Na naftu otpada 95 posto izvoza, a kompanija Shell u takvim je uvjetima od dolaska u regiju uspjela zaraditi 30 milijardi dolara. Danas je Nigerija treća najkorumpiranija zemlja svijeta.
Diktatorski režimi, koji su desetljećima vladali u sprezi s multinacionalnim kompanijama, proizveli su 200 bogatih dinastija, gurnuvši ostatak stanovništva preko ruba gladi. Iako vojnih hunta više nema, vjeruje se da vlasti trećinu proizvedene nafte prodaju ilegalno te da zaradu odvlače na zapad.
Ken Saro-Wiwa Jr., sin Ken Saro-Wiwe, Foto: Reuters
Kako se na nenasilne pokrete udarilo progonima i ubijanjem, s vremenom su na scenu stupili militantni pokreti, za koje se vjeruje da oružje kupuju za naftu otetu iz naftovoda. Jedna od većih takvih skupina je Pokret za emancipaciju delte Nigera (MEND), čiji je jedan od vođa Dokubo Asari u kolovozu 2004. obećao da će se “na udaru naći svatko tko pomaže vladi da zarađuje na nafti”. Njegova se izjava ticala ponajprije Shella, a obećanje je ispunjeno nizom otmica i oružanih napada na naftne bušotine. Uz zahtjeve da “žele pravednu raspodjelu bogatstva” te da je “bilo dosta iscrpljivanja njihovih resursa”, MEND je privukao simpatije lokalnog stanovništva.
Pjesnikova krv na imenu Shella
Opći kaos Shell je od početka prikazivao kao svojevrsni građanski sukob, tvrdeći da “nije riječ o zajednicama koje djeluju protiv naftnih kompanija, nego o zajednicama koje djeluju protiv zajednica”, a u tome im nije zasmetalo ni to što su svojedobno sami priznali da su naoružavali policijske snage. Što se pak ubojstva pjesnika Saro-Wiwe tiče, na dan njegova pogubljenja Greenpeace je izvijestio da “će njegova krv zauvijek ostati na imenu Shella”.
Izvršni direktor Greenpeacea Thilo Bode izjavio je tada da je pjesnik obješen jer je progovorio o uništavanju okoliša u delti Nigera, za što je odgovoran Shell koji 37 godina eksploatira naftu u toj regiji. Zlopamteća je povijest zabilježila i to da je Saro-Wiwe na suđenju pred pogubljenje rekao da će “ekološki rat kompanija u delti Nigera i svi zločini te rat protiv tamošnjih naroda prije ili kasnije biti kažnjeni”. Četrnaest godina Shell je nijekao svaku odgovornost za optužbe, od kojih obitelj mrtvog pjesnika međutim nije odustajala. Naftna korporacija ni nakon plaćene odštete nije priznala krivnju te tvrdi da je bila spremna na sudu oprati svoje ime. Do suđenja, međutim, zbog plaćenih milijuna ipak nije došlo.