Simke je pao na leđa u Rječinu, plutao je i gledao prema nebu

RIJEKA – Arnold je Simkea bez razloga bacio u Rječinu. Simke je pao na leđa. Vidjela sam da pluta, bio je živ i gledao prema nebu, nosila ga je struja. Rekla sam Arnoldu: “Ti nisi normalan” – ispričala je jučer u nastavku suđenja Arnoldu Uremoviću, optuženom za ubojstvo Vitomira Jovičića Simke lani u travnju, 20-godišnja djevojka iz Uremovićeva društva u kojem su te večeri svi bili "pod gasom”.

“Trčao i tražio ga”

Svjedokinja je tvrdila da je optuženi, nakon što je Jovičića bacio preko ograde pješačkog mosta pred “Kontom”, otrčao nizvodno do drugog mosta tražeći pogledom Simkea, a kad se vratio, rekao je društvu da o događaju ništa ne govore. Zvučalo je to kao upozorenje, kazala je, a znala je da Arnold nije baš “čist dečko” objasnivši pritom da se voli tući. Ne misli da je optuženi bio toliko pijan da nije znao što radi. U svom iskazu ista je djevojka rekla kako nije vidjela da je itko priskočio upomoć Simkeu.

– Neki su se smijali, drugi su bili  zgroženi – opisala je djevojka te dodala da je nakon nekog vremena čula od druge djevojke da je netko posve mokar izišao iz Rječine pa je to prenijela vatrogascu. Tada je potraga obustavljena. Za taj dio iskaza “uhvatila se” sutkinja Ika Šarić tražeći od svjedokinje da, “kad je policiju i vatrogasce navela na krivi trag”, detaljnije opiše slijed događaja. Djevojka je ponovila izrečeno te dodala da su vatrogasci stigli pola sata nakon događaja i da se tada obratila vatrogascu. Ponovila je da je sigurna da je nakon toga potraga prekinuta. Ona je otišla, a vratila se nakon sat vremena te upitala dva policajca koja su s donjeg mosta gledala u Rječinu je li Simke isplivao. Nisu znali.

Obitelj traži odštetu

– Kad sam poslije nekoliko dana u novinama pročitala da Simke nije isplivao, otišla sam na policiju s mamom i sve ispričala – rekla je. Iz medicinske dokumentacija pokojnog Jovičića pročitano je da je bio lako duševno zaostala osoba, od 2007. lišen poslovne sposobnosti zbog pogoršanja duševnog zdravlja i psihičke bolesti. Odrastao je u nesređenoj obiteljskoj situaciji, družio se s problematičnim osobama, bio sklon agresiji pa je bio i u domu, a majka je zatražila pomoć u odgoju. Inače, Jovičićevi roditelji i braća traže naknadu štete od optuženika zbog duševnih boli, čemu se Uremović, koji se ne osjeća krivim, protivi.