Sindikati su potpisali ono što im je Vlada i dosad nudila, i u zadnji tren odgodili najavljeni štrajk. Nakon što tri uzastopna tromjesečja BDP bude pozitivan, Vlada i sindikati će sjesti i razgovarati o modalitetu podizanja koeficijenata za plaću, uz uvjet da deficit državnog proračuna bude manji od 3%, kako je napomenuo ministar Mirando Mrsić. Po čemu se u utorak postignuti sporazum između Vlade i sindikata državnih i javnih službi razlikuje od “sporazuma da ćemo se sporazumjeti”, kakav je još u ponedjeljak sindikalcima bio neprihvatljiv? Ni po čemu.
– Nama je bilo neprihvatljivo to što bi se sporazum mogao realizirati, prema našim izračunima, tek 2017. ili još kasnije, a to je previše vremena. Ovo je poštenije, kad zemlji bude bolje, tada možemo razgovarati, onako bismo čekali bez obzira ima li novca ili nema – objasnio je Branimir Mihalinec iz srednjoškolskog sindikata. “Nije šija, nego vrat”, jer nitko ne zna sa sigurnošću da će rast BDP-a tri tromjesečja zaredom uslijediti bitno prije 2017. godine. Na pitanje: “A kada se povišica očekuje uz ovakav sporazum?”, Mihalinec je neodređeno izrazio nadu da se “svi nadamo i želimo da nam se gospodarstvo oporavi te da Vladin uspjeh znači boljitak za sve građane”.
– Sindikati ništa ne traže, a Vlada im ništa neće dati – komentar je Željka Stipića iz školskog sindikata Preporod, koji je odbio potpisati, kako je rekao, taj futuristički manifest, podsjetivši da to nije prvi sporazum čija se primjena odgađa godinama.
– U Hrvatskoj ni izbliza nema znakova ekonomskog oporavka ni rasta BDP-a, pa ni ovaj sporazum neće donijeti ništa zaposlenima, već će samo ukloniti svima neugodan štrajk – rekao je.
Vilim Ribić oštro mu je odgovorio na te optužbe o “odgođenom sindikalizmu”.
– Upravo su u Sloveniji potpisali ugovor kojim se vlada obvezuje za godinu i pol vratiti smanjenje plaća od tri posto. To rade u svim zemljama svijeta kada vlade imaju proračunske teškoće i kada smanjuju prava ljudima, a sindikati ne pristaju na trajno smanjenje prava – poručuje Ribić, optuživši pak Stipića da se, izbjegavši najaviti štrajk i kritizirajući sve poteze drugih sindikalaca, bavi “sindikalizmom iz busije”.