Skinsi: Danju nose odijela, noću cipelare crnim martama

Crne marte, bijeli žniranci, glave obrijane, šire hlače, pogledi puni bijesa, razbijački gard i nemirni pokreti. Kad prolaze ulicom bojažljivi prelaze na drugu stranu, hrabriji im dobacuju “seljačine nacističke!” “idioti”. Ljute ih te poruke, ali ništa ih ne može izbaciti iz takta jer oni su, govore uglas i mrtvo ozbiljno, ratnici, cijela vojska dovoljno “hrabra” da “počisti zemlju od smeća Kineza, Cigana, pedera, punkera i Srba”. Imaju od 16 do 27 godina, a takva je besmislica smisao njihova postojanja! Odlaze i u crkvu, ali Biblija po kojoj žive u svakodnevici je ona Hitlerova, Mein Kampf.

Počelo na tribinama
Neki od pripadnika skinheadsa, neslužbeno doznajemo, u noći na subotu, nedaleko od Paromlina, iscipelarili su 16-godišnjaka, dovikujući mu “cigo”. Iako pretučeni nije Rom, napad će najvjerojatnije biti okvalificiran kao zločin iz mržnje što je po statistici, otkada (od 2006. godine) u Hrvatskoj postoji kazneno djelo iz mržnje, drugi takav zločin u zemlji. Prvi je završio presudom na 14 mjeseci zatvora za Josipa Šituma koji je Molotovljevim koktelom na Trgu pokušao napasti homoseksualce. Neke druge pripadnike skinsa ta kazna nije opametila.

– Svi koji nam se žele pridružiti moraju pročitati Hitlerovu knjigu. Tu stoje svi glavni zakoni – priča skins iz centra grada. Ima 27 godina. Ostala četvorica “vojnika” kimaju glavom. Navodno ni četiri godine Remetinca zbog pokušaja ubojstva, ni bezbroj policijskih prijava s jednakim sadržajem “zbog nasilja” samo s izmijenjenim datumima, nije ga odvratilo od skidanja “uniforme”.

– Jako sam mrzovoljan. Gotovo sve me živcira – kaže i upozorava: – Potpuno sam hladan. Nemam nikakve osjećaje.

Za to ima danas vrlo popularan alibi.

– Većina nas potječe iz obitelji u kojima nasilje nije strano. To mijenja psihu, i vjerojatno je jedan od razloga zašto smo ovakvi – brani se dečko iz centra.

Počelo je, kaže, na maksimirskim tribinama. Malo-pomalo, otkrili su svoje idole, Hitlera i Antu Pavelića koji je “uzimao od bogatih, a davao siromašnima”. Sastanče na tajnim lokacijama u gradu i dogovaraju akcije. Iako već dulje izbjegavaju popularna gradska okupljališta mladih, zbog policije “koja ih maltretira bez razloga”, u metropoli ih, kažu, ima više od tisuću. Sada su se povukli poput miševa u rupe, ali to je, najavljuju, samo zatišje pred oluju.

– Spremamo veliko čišćenje. Znamo da je teško maknuti sve nekršćane i manjine iz grada, ali može se – mrtav hladan izgovara 27-godišnjak. Završio je industrijsku obrtničku školu, radio je u mesnoj industriji. Sada je dva mjeseca nezaposlen, a prehranjuje ga majka s kojom i živi. Brat mu je poginuo na ratištu, s ocem alkoholičarem ne kontaktira.

– Govorite da ste kršćani, a vaše je ponašanje u suprotnosti s Isusovim učenjem. Kako to? – pitamo. Oni šute.

Rade kao menadžeri
Za desetak minuta, potiho, kažu: “Da, svjesni smo toga.” A minutu kasnije eto “neoborivog argumenta”.

– E, al’ kaj bi ti napravila da ti peder dođe na vrata i hoće ti posvojiti djecu? Kaj ga ne ne bi polomila?! – razmahao se rukama 20-godišnjak, nesuđeni kuhar čiji je otac invalid, a majka nezaposlena. On i 21-godišnjak rade kao menadžeri u firmi zdravih proizvoda! Nije problem obući odijelo ako je posao u pitanju, smiju se.

Svatko se, komentira sociolog Renato Matić, ima pravo odijevati kako želi, sve dok ne promovira i ne čine nasilje. Tada posao treba preuzeti policija.