Smijeniti Milanovića, ali kako ako Hrvati ne žele prijevremene izbore

Dvije trećine građana ne odobravaju Vladin smjer i protiv su aktualne vlade. A samo trećina građana želi prijevremene izbore. Što zaključiti iz te nelogičnosti?

Uzmimo ovaj put da ankete ne moraju biti točne u postotak, ali da su ovi podaci ipak blizu realnih. Jedan od zaključaka može biti da Hrvati nisu za revolucionarne promjene, a prijevremeni im izbori mirišu na nešto takvo, ne nužno izvanredno stanje, ali da na izvanredan događaj.

Osim ovog straha, idući zaključak može biti da birači nisu uvjereni da HDZ-ova koalicija (domoljubna koalicija) jest ta željena alternativa. U rješavanju ovih dvojbi može pomoći i stav anketiranih – 36% ljudi je pak za – vladu eksperata. Znači li to da bi oni podržali takvu vladu bez obzira na to tko će ju pogurati – lijeva ili desna koalicija? No što iz ovoga pokazatelja mogu zaključiti premijer Zoran Milanović i njegov politički oponent Tomislav Karamarko. Milanović gotovo ništa, a nije ni važno jer on je svoju šansu već prokockao i kada bi sada i krenuo formirati vladu stručnjaka, ne bi uspio jer ozbiljan stručnjak ne bi ušao u vladu koja u najboljem slučaju može potrajati samo idućih godinu i pol.

U tako malo vremena ne da se napraviti ništa ozbiljno. Karamarko, međutim, jest u poziciji shvatiti i opredmetiti poruku raspoloženja građana – formira li u dogledno vrijeme svoju “zamjensku” vladu i istakne li da će u njoj najvažnija mjesta zauzimati konkretni, dokazani stručnjaci – teorijski već jest blizu uspostavi povjerenja građana u potencijal buduće vlade.

Naravno, građani bi trebali najprije povjerovati da je ovdje riječ o ekspertima koji jamče spas. Stoga Karamarkova parola “spasimo domovinu”, s kojom kreće u euroizbornu kampanju, a već je svima jasno da se ovdje radi o unutrašnjim, a ne vanjskim, europskim izborima – ne ponudi li konkretna imena, sukobit će se sa sadašnjim većinskim raspoloženjem građana koji većinski još ne žele “prijevremeni spas domovine”. Je li, međutim, pametno ostaviti Milanovića i njegovu vladu da nam ukradu još godinu i pol? U to pak vjeruje tek svaki četvrti građanin, koliko ih se očito nada da će se nešto nabolje ipak preokrenuti. Sve to govori da su naši ljudi jako zbunjeni. Jer već sada se može zaključiti da neće doći ni do kakvog preokreta nabolje.

Ostane li ova vlada do kraja, neće se dogoditi tragedija – nećemo bankrotirati jer će nas EU u najgorem slučaju natjerati na grčki scenarij – no, “za oporavak, kad napokon krene, trebat će još dvije do tri godine više. Dakle, HDZ-ova koalicija narodu bi trebala reći istinu – nećemo vam podilaziti, nego raditi u narodnom interesu”. Domagoj Milošević, koordinator gospodarskog tima HDZ-a, već upozorava da je za vladu eksperata “prekasno”.

Ekspertna vlada, naime, može nastupiti isključivo kao rezultat širokog političkog dogovora. Za nju moraju biti i SDP, HDZ i predsjednik države Ivo Josipović. Vratimo li se opet anketi, samo 12% ocjenjuje realnim takav dogovor. Ništa, dakle, bez novih parlamentarnih izbora. Kada vidim podatke da se prošle godine prvi put dogodilo da je broj ugašenih tvrtki (3083) premašio broj otvorenih (2778), što jest drastičan pomak u odnosu na 2012., kada je ugašeno 2857, a otvoreno 4197 novih tvrtki, logičan je zaključak – više nemamo vremena. Brod će potonuti budemo li čekali redovite izbore.