Hrvatska strana oštro je reagirala na tzv. non-paper, dokument koji je srbijansko Ministarstvo vanjskih poslova na čelu s Ivanom Mrkićem poslalo svim državama s kojima ima diplomatske odnose.
U njemu je nabrojeno 14 incidenata u odnosu na Srbe i srpsku zajednicu koji su se dogodili u Hrvatskoj u posljednje vrijeme. Usto, Srbija je u dokumentu koji posjedujemo, uz problem s uvođenjem ćirilice, prozvala Hrvatsku da sprječava povratak 49.917 Srba, a “neke prisiljava na iseljavanje...”
Intenzivnija diplomatska aktivnost, kažu nam diplomati, dijelom je potaknuta zbog približavanja 3. ožujka, datuma kad u Haagu na Međunarodnom sudu treba početi glavna usmena rasprava po tužbi Hrvatske i protutužbi Srbije za genocid te je tumače kao pripremanje teritorija.
“Zabrinjava nas i što u Hrvatskoj neometano djeluju snažne, dobro organizirane masovne organizacije (od kojih su neke neregistrirane zbog neprihvatljivog programa, ali čiju aktivnost vlast tolerira) te što antisrpske politike nisu sankcionirane. Srbija ostaje predana uspostavi dobrih odnosa s Hrvatskom, što koristi i stabilizaciji regije."
”Iz hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova taksativno su odgovorili na optužbe, ali i upozorili da dio posla mora obaviti i sama Srbija, 'počistiti pred svojim vratima'."
Srbijanske su vlasti, podsjetimo, nekoliko puta prozivale Hrvatsku te špekulirale s odbacivanjem tužbi za genocid, no hrvatska strana ustraje u tome da se o tom pitanju može razgovarati tek onda kad se riješe problemi, među kojima je zasigurno najvažnija sudbina nestalih u Domovinskom ratu.
13. kolovoza
Srušen spomenik u Golubiću pokraj Knina posvećen srpskim žrtvama koje su stradale u ratu 1991. – 1995.
2. rujna
Dvojezičnu ploču ispisanu na ćiriličnom i latiničnom pismu na zgradama Porezne uprave i policije u Vukovaru razbila je velika skupina ljudi usred bijela dana i uz nazočnost policijskih snaga.
2. i 3. rujna
Na zidu oko dubrovačke pravoslavne crkve ispisan je grafit “Srbe na vrbe”, koji se dovodi u vezu s razdobljem Drugog svjetskog rata i genocidom koji je tada proveden nad srpskim stanovništvom u tadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
8. rujna
U selu Mirkovcima na zidu nogometnog stadiona ispisani su ustaški grafiti uz natpis “Ubij Srbina“.
19. listopada
Sa zgrade Ureda državne uprave u Vukovaru skinuta je dvojezična ploča pod sličnim okolnostima kao i prilikom prije spomenutog događaja.
22. listopada
Sa zgrade Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Vukovaru drugi su put nepoznati počinitelji skinuli dvojezičnu ploču (sve događaje vezane uz razbijanje dvojezičnih ploča u Vukovaru dokumentirali su hrvatska državna televizija i drugi mediji tako da je počinitelje lako identificirati).
3. studenoga
Razbijena je dvojezična ploča skinuta s Vijeća srpske nacionalne manjine u Varaždinu.
4. studenoga
Gradsko vijeće Grada Vukovara prihvatilo je odluku kojom je u tom gradu ukinuta ćirilica kao službeno pismo (što predstavlja čin koji je izravno u suprotnosti s državnim zakonodavstvom i odlukama hrvatske Vlade).
6. studenoga
Na Trgu bana Jelačića u Zagrebu zalijepljen je plakat s tekstom Serbian Family Tree na kojem se nalazio grafički prikaz stabla na čijim su granama obješena ljudska tijela.
8. studenoga
Na obiteljskoj kući Srbina iz Vukovara ispisan je grafit “Srbine, iseli se”.
8. i 9. studenoga
Oštećena je ploča s nazivom institucije i razbijen je prozor na Generalnom konzulatu Republike Srbije u Rijeci.
12. studenoga
Prebojena je dvojezična ploča na uredu Vijeća srpske nacionalne manjine grada Osijeka.
12. studenoga
Razbijena je dvojezična ploča na zgradi Policijske postaje u Vukovaru.
19. studenoga
Jedan od nogometaša hrvatske reprezentacije zgrabio je mikrofon na kvalifikacijskoj utakmici s reprezentacijom Islanda i pozdravio publiku zloglasnim ustaškim pozdravom “za dom spremni“ (ustaški pokret bio je marionetski režim njemačkog nacističkog režima za vrijeme Drugog svjetskog rata), što je naišlo na podršku i odobravanje velikog dijela od više od 30.000 gledatelja koji su se pridružili skandiranju (taj događaj ispituje Fifa i potencijalno hrvatske vlasti). Taj događaj probudio je široko rasprostranjeni strah među Srbima.
Pa zar mogu toliko daleko ići da se od agresora pretvaraju u žrtvu?