Stanovnici Tovarnika i Trilja: I mi smo bili u progonstvu. Tim ljudima treba pomoći

Večernjakovi reporteri posjetili su Tovarnik i Trilj gdje se grade centri za ilegalne imigrante te provjerili što o tome kažu mještani.

TOVARNIK

Objekt prihvatnog centra za strance u Tovarniku, u kojem će biti smješteni nezakoniti migranti, tik uz granični prijelaz Tovarnik-Šid, iz dana u dan raste. Očekuje se da će biti gotov do kraja godine kada će moći primiti prve ilegalne imigrante koji se zateknu u Hrvatskoj. Iako taj projekt traje već nekoliko godina, mještani Tovarnika znaju malo ili gotovo ništa o prihvatnom centru. Nitko ne zna kakvi će uvjeti tamo biti, koliko će se imigranti zadržavati tamo, hoće li biti otvorenoga ili zatvorenoga tipa… I čelnici općine Tovarnik kažu da na ta pitanja nisu dobili odgovore od nadležnih u MUP-u.

– Znamo samo da smo morali platiti 260 tisuća kuna za gradnju vodovodne mreže – kaže načelnica općine Ruža Veselčić Šijaković. No najavljeno je zapošljavanje pratećeg osoblja pa se načelnica nada da će prednost za posao u centru imati mještani. Mještani nemaju ništa protiv gradnje prihvatnog centra neposredno uz selo.

– I sami smo svojevremeno bili u nevolji i mnogi su nam pomagali. Treba pomoći tim ljudima – smatra Drago Šišić. Njegov prijatelj Pero Tutiš dodaje da svi ti imigranti ne dolaze ovamo zato što to vole, nego jer su prisiljeni, bježe od zla u kojem su se našli oni i njihove obitelji.

Još se ne zna hoće li se izbjeglice moći slobodno kretati po selu. No ni Ivana Jurić, koja radi u seoskom kafiću, nema ništa protiv gradnje centra. – Imala sam 13 godina kada sam završila u progonstvu. Tada su se ljudi različito odnosili prema nama. Neki su nam pomogli, a neki opet nisu. Gledam na njih kao na ljude koji bježe iz svojih domova kako bi sačuvali svoje i živote svojih obitelji – kaže Jurić. O izbjeglicama koji će biti smješteni u centru, kaže, nema predrasuda pa ih ne gleda kao problematične osobe. – Uostalom, odmah tu je policija, a i danas živimo uz granicu i svaki dan u selu su nam deseci stranaca – dodaje Jurić. Odgovarajući na upite o djelovanju prihvatnog centra, iz MUP-a su nam kazali da će se ilegalni imigranti ondje zadržavati najdulje šest mjeseci uz mogućnost produljenja za još najdulje godinu dana. Objekt se sastoji od prizemlja i kata, a podijeljen je na dio za prihvat i smještaj stranaca i dio za administraciju i osoblje centra. Ima i prostorije za dnevne aktivnosti korisnika, spavaonice te prostorije za djecu i knjižnicu. Vrijednost radova veća je od 20 milijuna kuna (bez PDV-a), a sredstva su osigurana iz Schengen Facility Fonda. Iz istoga fonda osigurano je i dodatnih 1,1 milijun kuna za opremanje prostora.

TRILJ

Tranzitni prihvatni centar za ilegalne imigrante koji se gradi u Vedrinama kod Trilja za siromašni grad prije svega znači otvaranje novih radnih mjesta.

– Prije nekoliko godina Grad Trilj kupio je parcelu od privatnih vlasnika, platio je 1,2 milijuna kuna i darovao je Republici Hrvatskoj za potrebe gradnje objekta u službi pogranične policije. Imamo oko 80 km granice i za nas je prije svega važna sigurnost naših građana, ali u ovom slučaju očekujemo i gospodarski prosperitet jer će u ovom centru raditi 200 zaposlenika. Očekujemo da će 30-40 domaćih ljudi tu pronaći posao. To je kapitalni projekt za Trilj, oslobodili smo ih i komunalne naknade – kaže gradonačelnik Ivan Šipić. No dodaje kako je objekt koji se gradi zatvorenog tipa i u njemu će se imigranti smještati na jedan ili dva dana, dok se ne utvrdi tko su i odakle su, a u njemu ni oko njega nema uvjeta za dulji boravak.

– Nikako se ne može dogoditi da objekt postane otvorenog tipa u kojem bi se na godinu ili dvije smještali imigranti. Nije tako zamišljen ni projektiran – kaže nam Šipić i naglašava da nitko s njim o toj mogućnosti i nije razgovarao.

– S obzirom na konfiguraciju gusto naseljenog prostora, s privatnim vlasništvom u susjedstvu, ja ne vidim nikakvu mogućnost da Vlada donese odluku o otvorenom tipu. Mi na to ne bismo ni pristali – kaže Šipić.

Sudeći po reakcijama Triljana s kojima smo razgovarali, oni koje zabrinjavaju imigranti nisu brojni.

– Moj je ćaća išao u Njemačku raditi. Mi se prema tim ljudima trebamo odnositi onako kako bismo voljeli da su se drugi odnosili prema našim očevima. Oni traže bolji život, pa u čemu je razlika?! – poručuje Robert Lagator koji misli da ne bi bilo problema ni kada bi objekt bio namijenjen smještaju imigranata na dulje vrijeme.

– Ne moramo se bojati da će ostati ovdje, ni mi ne ostajemo – kaže Lagator.

– Zgrada se nije morala graditi tu, usred mjesta, moglo je i nekoliko kilometara dalje. A što bi to značilo da bude otvorenog tipa, meni se čini da je to onda hotel, a njega već imamo – komentirao je muškarac koji nam se nije želio predstaviti.

– Neka se gradi. Meni ti ljudi ne smetaju – kaže Robert Pandža.

>> Azilanti će biti smješteni u centrima u Trilju i Tovarniku