Što meni Beograd ima opraštati, oni su nas napali, a ne mi njih

Ne putujem nikamo izvan Hrvatske, ne želim da mi na granici stave lisice, odvedu me u zatvor i izruče Beogradu – kaže mi zasad anonimni Vukovarac dok razgovaramo o zbrci i skandalu nastalom natezanjima RH i Srbije zbog navodnih popisa navodnih osumnjičenika za navodne ratne zločine u opkoljenom Vukovaru. Taj Vukovarac zna da je na "proširenom" popisu službenog Beograda i zna da bi, kao što to potvrđuje srbijanska ministrica pravosuđa Snežana Malović, "nađe li se na teritoriju Srbije, bio uhapšen".

Razlog zašto se taj Vukovarac našao na popisu iz današnjeg je rakursa apsurdan – dečko je, kada je počeo rat, služio vojni rok u JNA u Ljubljani i zbrisao je iz raspadajuće vojske. No, i 20 godina poslije za Beograd on je dezerter koji je prekršio zakletvu Jugoslaviji. Još jedan s popisa, zapravo prvi na popisu (zbog abecede), Ilija Ačkar, već je "teži slučaj". I on zna da mu je bolje da se zadržava u granicama RH. Kao mlad momak branio je Vukovar, a sada bi ga se srbijansko pravosuđe rado dočepalo. Premda ga je nakon pada Vukovara imalo u svojim rukama dovoljno dugo.

– Proveo sam 270 dana u ukupno 6 srbijanskih logora – kaže Ačkar.

Istražitelji iz Srbije mlatili su ga sustavno svakog od tih dana. Stoga može "iz prve ruke" objasniti kako su nastale pravosudne osnove za sastavljanje zloglasnog srbijanskog popisa branitelja. "Imena, imena mjesta, gdje si što radio, tko je bio tog dana na mjestu gdje su stradali naši vojnici", pitali su istražitelji nakon što su prethodno porcijom pendrečenja srbijanski stražari "pripremili" zatočene branitelje.

– Danima su nas mlatili, sustavno, a onda prestanu, odu na ručak, a tebi ostave olovku i papir. Pa piši i potpiši – kaže Ačkar.

A što je trebalo pisati i potpisivati?

Dr. Bosanac, Njavro i drvene pile

- Pa, recimo, istražitelji (a bila je riječ o specijalistima KOS-a, višerangiranim oficirima) ti ispričaju priču kako su neki od tvojih suboraca pravili ogrlicu od ušiju ubijenih Srba ili ogrlicu od dječjih zubića, pa onda traže da ti to potpišeš... kao svjedok - objašnjava Ačkar.

- Tražili su od nas da potpišemo kako su doktorica Vesna Bosanac i pokojni doktor Juraj Njavro tijekom operacija ranjenim srpskim vojnicima "rezali noge drvenom testerom" (pilom) i sl. - nastavlja nevjerojatnu priču uznik srbijanskih logora.

Ačkar slikovito kaže neka pogledamo u tekst Ženevske konvencije. Sve što tamo stoji da je zabranjeno stražari i istražitelji JNA provodili su nad hrvatskim zatočenicima u svojim logorima.

- Od nas nekoliko tisuća koji su prošli takvu torturu neki nisu izdržali i potpisivali su "svjedočanstva"... Evo... (kaže ime) vratio se iz podruma za premlaćivanje i odmah nam je u ćeliji priznao da je "napravio glupost i potpisao nešto protiv Purde, da to nije istina i da to nije smio napraviti" - kaže Ačkar i dodaje da vukovarski borci i dragovoljci to razumiju te da nije bilo čudno da to napraviš jer više ne možeš izdržati batinjanje.

- Problem je s onima koji su pokleknuli, a nisu nam to priznali, pa ne znamo što su sve pisali i potpisivali... Trebali bismo se sada naći, pa vidjeti o kakvim je sve "svjedočanstvima" riječ - racionalan je Ačkar.

No, njega i njegove suborce strašno zbunjuju sastanci hrvatskog ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića sa srbijanskom mu kolegicom Malović.

- Govore o nekoj amnestiji, aboliciji, oprostu koji bi nam Beograd dao... Ma kakav oprost, što meni Beograd ima opraštati, mi smo branili svoj dom, oni su nas napali, a nismo mi napadali njih u Srbiji - kažu Ačkar i njegovi Vukovarci.

Bošnjakovićev dogovor

Uistinu, i pravnike zbunjuje razvoj događaja. U šturom priopćenju za javnost sa sastanka D. Bošnjakovića i S. Malović oči bode dio koji glasi "postavljeno je pitanje hrvatskih državljana protiv kojih je pred vojnim sudovima bivše SFRJ vođen postupak zbog kaznenih djela oružane pobune i djela protiv ustavnog poretka SFRJ te će se u odnosu na njih pokrenuti inicijativa za dopunu Zakona o amnestiji Repubile Srbije... na način kao što je to već regulirano u RH".

Hrvatski branitelji u tome vide namjeru da se njima dade oprost (milost) kao pobunjenicima u građanskom ratu koji su ustali protiv "ustavnog poretka SFRJ". Pravni stručnjaci, pak, naglašavaju kako je to zamka jer je RH država koja je tužila Srbiju za genocid, pa jednostavno ne može uskakati sebi u usta i pristajati na to da Beograd njezinim borcima daje oprost zbog "oružane pobune" s obzirom na to da službena hrvatska politika tvrdi da je Srbija agresor i počela je rat.

Inače, "nepostojeći" popis nekoliko stotina hrvatskih branitelja nastao je na temelju izvještaja koji je još 1992. tadašnja "Savezna vlada SRJ" poslala Vijeću sigurnosti UN-a, a temeljem zahtjeva po Rezoluciji 780. kojom je naloženo svima da dostave slučajeve kršenja ratnog i humanog prava. Srbija je navela za RH nekoliko stotina imena onih koje optužuje da su činili ratni zločin, a učinila je to i za BiH. I predstavila sebe, već tada, kao državu koja s genocidom, etničkim čišćenjem, borbom i masakrima nema ništa. Na temelju tih izvješća UN-u nastala je Komisija Cherifa Bassiounija čiji je rad predstavljao i temelj za osnivanje Tribunala u Haagu.