Što znači kad Milanović kaže da su ratovali siromašni i manje obrazovani

Zvučalo mi je nevjerojatno, provjerio sam, pa su mi lideri veterana Josip Klemm, Đuro Glogoški i Dražimir Jukić potvrdili da se premijer Zoran Milanović na drugom, “nejavnom” sastanku s njima, predstavnicima branitelja, proslavio rečenicom: “95 posto hrvatskih branitelja koji su držali pušku u ruci u Domovinskom ratu su branitelji iz siromašnih obitelji i manje obrazovani.” Sad, što je Milanović želio poručiti braniteljima, bilo bi najbolje da on sam objasni jer ovakva poruka jest zbunjujuća, a bila bi i kada bi to što tvrdi i bilo točno. Da to nije baš tako, odgovoreno mu je odmah, na sastanku s veteranima. Jedan mu je 100-postotni invalid odgovorio osobnim primjerom. On je, naime, kao student i iz imućne obitelji iz Francuske došao kako bi se borio za Hrvatsku.

Ovakvu izjavu šefa SDP-a, dakle, valja staviti uz bok onim čudnim, a teško objašnjivim koje je u mandatu posijao u javnosti. Prvo je, obilazeći sušom spaljena polja kukuruza u Babinoj Gredi, prtljao o Hrvatskoj kao “slučajnoj državi”, nakon čega su ga prozvali “slučajni premijer”. Mučio se i kod druge elementarne nepogode, pa je u poplavljenoj Gunji pričao kako suosjeća jer je i njemu pukla cijev u stanu. Nezgrapan je bio i kada je, uspoređujući Hrvatsku s Danskom i Finskom, kazao (čak i netočno) kako “Finska nije imala građanski rat”. Bio se u istoj izjavi, istina, ispravio i govorio i o “agresiji i razornom ratu”, no mediji su “zapamtili” onaj građanski rat, pa je ispalo da ga je izjednačio s Domovinskim ratom, što je u Hrvatskoj bogohulno.

Dakle, što je premijer mislio kada je poručio braniteljima da su oni uzeli pušku jer su bili siromašni i neobrazovani? Veterani, koji su se, naravno, lako opet naljutili na Milanovića, misle da im je time poručio kako su branitelji, kao ljudi s dna društvene ljestvice, kroz rat došli do privilegija i penzija i što se onda bune, jer bi bez rata ostali na dnu, a sada su situirani do kraja života. Ovo jest radikalno loše tumačenje Milanovićeve poruke, kao i ono da su sinovi ex-komunističke elite izbjegavali rat, no predstavnici veterana imaju i sljedeću tezu – da Milanović jednostavno ne kuži što je to domoljublje. Veterani, dragovoljci su, naime, kada su ulazili u rat, jedinom privilegijom smatrali “povlasticu” da se mogu boriti za Hrvatsku. Ne bih nikako ulazio u ocjenu Milanovićeva domoljublja jer imao je i svijetlih trenutaka, posebno kada nas je predstavljao u inozemstvu (Bosni i Hercegovini posebno), no da ima određenu frustraciju prema Domovinskom ratu, to je već izglednije. On, naime, nije bio dragovoljac, niti je bio mobiliziran poput pola milijuna muškaraca u Hrvatskoj. Na početku rata bio je pripravnik na Trgovačkom sudu u Zagrebu, 1993. je zaposlen u MVP-u. Ima određeno ratno iskustvo, ali ono sada zvuči apsurdno – 1994., kao 28-godišnjak, otišao je u Nagorno Karabah, gdje su se sukobili Armenci i Azeri, te je tako, kao europski OESS-ovac (to su oni “sladoledari” iz našeg rata) na južnom Kavkazu proveo 45 dana. Kada je postao premijer, Milanović se zapravo opet našao u ratnoj situaciji. Nije Domovinski rat, ali jest Domovinska recesija i Hrvatska trpi gospodarske i socijalne posljedice koje se mogu usporediti s ratnim. Nije se, međutim, do sada baš snašao u tom novom ratu. S obzirom na to da azerbajdžanski predsjednik i dalje govori da je, ako ne uspije mirnim putem riješiti povratak Nagorno Karabaha, spreman krenuti u rat s Armenijom, možda se opet aktivira sukob oko Nagorno Karabaha. A tu Milanović već ima iskustva.

>>Karamarko na Facebooku: Milanović nastavlja raditi na podjelama!

>>Ideološki dvoboj HDZ-a i SDP-a ubija male stranke