Zbog demografskih promjena do kraja stoljeća diljem svijeta obitelj će doživjeti značajne promjene i dramatično će se smanjiti broj srodnika svakog pojedinca, a pojačat će se pritisak na sustave socijalne skrbi prema istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS). Dok je 65-godišnja žena 1950. u prosjeku na globalnoj razini imala 41 živog srodnika 2095. će ih imati tek 25 ili njih 39 % manje. U Europi i Sjevernoj Americi u kojima su se puno prije od ostatka svijeta značajno smanjile obitelji 65-godišnja žena 1950. u prosjeku je imala 25 rođaka, a krajem stoljeća imati će ih 15,9.
Prema studiji odnosno projekcijama koje su napravili Diego Alburez-Gutierrez s Instituta Max Planck za demografska istraživanja u Rostocku, Ivan Williams sa Sveučilišta u Buenos Airesu i Hal Caswell sa Sveučilišta u Amsterdamu broj braće, sestara, teta, ujaka, stričeva, nećakinja, nećaka, unuka... drastično će padati do kraja stoljeća, dok će broj živućih djedova i (pra)baka značajno porasti zbog produljenja životnog vijeka. No, djedovi i (pra)bake bit će prestari za brigu o unucima koje im djeca sve kasnije rađaju, te će i sami trebati skrb.
VEZANI ČLANCI:
U Europi tek 15,9 srodnika 2095.
Države diljem svijeta će doživjeti veliki pritisak na sustave socijalne skrbi zbog smanjivanja bliskih rođaka koji su se prije (ne)formalno brinuli za članove obitelji. Čak i u zemljama s razvijenim sustavom socijalne skrbi srodnici su važna neformalna podrška građanima, a njih će biti sve manje. Kako je Hrvatska prva u EU po gubitku vlastitog stanovništva i osim toga ubraja se u najstarije nacije svijeta, a nema razvijen sustav socijalne skrbi kako npr. skandinavske zemlje, ako se trendovi ne promijene kod nas će svi ti problemi biti samo izraženiji. Javnost nije dovoljno svjesna da se gubitak iseljavanjem 400 tisuća, uglavnom mladih ljudi, ne može samo tako nadoknaditi jer su iza njih ostali stari roditelji, a usto iseljavanje još nije zaustavljeno.
Stoga Akademik Anđelko Akrap upozorava: - Iseljavanjem iz Hrvatske isisan je najreproduktivniji i najvitalniji dio stanovništva i poremećene su obiteljske strukture, što je destabilitetni čimbenik u razvoju, i taj poremećaj će biti još naglašeniji. Hrvatska se ubraja među najstarije nacije svijeta, doznake iz inozemstva ne mogu eliminirati negativne učinke iseljavanja jer iseljenici žive i troše svoj novac u inozemstvu i tamo pune proračun, a ovdje ostaju stariji za koje se država treba pobrinuti. Poslodavci vode računa samo o svojoj radnoj snazi, ali ne vode računa o negativnim učincima iseljavanja što pada na teret čitave države i time opada učinkovitost čitavog društva.
Po smanjenju stanovništva smo prvi u EU i skrb o starijem stanovništvu će biti sve veći izdatak, učinkovita politika bi mogla to dijelom popraviti, ali zasad je nema – govori Akrap, dodajući da je poremećaj obiteljske i strukture stanovništva već bio naglašen u jeku jake deagrarizacije i forsirane industrijalizacije nakon Drugog svjetskog rata kada je masa ljudi preselila u gradove, a na selima ostalo starije stanovništvo, ali tada još nije bilo iseljavanja. No, poslije je u bivšoj državi u “gastarbajterskom valu” iz Hrvatske iselilo preko 300 tisuća ljudi, a vratilo se do 1981. svega njih 110 tisuća.
Iako se očekuje da će se veličina obitelji smanjivati u svim regijama svijeta najveći pad, navodi se u studiji, dogodit će se krajem stoljeća u Latinskoj Americi i na Karibima. Tamo će 65- godišnja žena 2095. u prosjeku imati samo 18,3 živućih srodnika, a 1950. imala ih je 56! U Europi i Sjevernoj Americi žena iste dobi krajem stoljeća u prosjeku će imati 15,9 živih srodnika što je ispod prosjeka broja srodnika pojedinaca na globalnoj razini (25). Stanovnici Afrike će, pak, 2095. imati 35,9 živih srodnika. Smanjivanje srodnika svakog čovjeka diljem svijeta ima brojne posljedice jer su promjene u veličini i sastavu obiteljskih mreža bitne jer im rođaci pružaju važnu neformalnu podršku čak i u okruženjima s naprednim sustavima socijalne skrbi.
Diljem svijeta obiteljska solidarnost je ključni izvor neformalne skrbi za milijune ljudi, navodi se u studiji. Iako će zbog produljenja životnog vijeka živućih (pra)baka i djedova, pa i pradjedova, biti sve više u budućnosti, zbog starosti i narušenog zdravlja i sami će trebati skrb, pa neće moći skrbiti o (pra)unucima. Stoga je vjerojatno da će se povećati teret skrbi za sredovječne pojedince koji će se brinuti i o djeci i ostarjelim roditeljima. U Italiji koja ima jednu od najstarijih populacija svijeta prosječna žena od 65 godina imala 18 rođaka 1950., a predviđa se da će ih 2095. imati samo 12,7. Očekuje se da će prosječna dob talijanske bake 35-godišnje žene porasti sa 77,9 godina 1950. na 87,7 godina 2095.
Zbog niskih stopa nataliteta i sve kasnijeg rađanja koje za posljedicu ima sve manji broj srodnika, te duljeg životnog vijeka bit će nužna sve veća ulaganja u svijetu u skrb o djeci i starijim osobama. Promjene u velikom padu broja srodnika napravit će pritisak na već napregnute sustave socijalne skrbi jer će biti sve više starijih ljudi s manjim brojem srodnika i sa starijim srodnicima. Vitalni bake i djedovi značajno olakšavaju skrb o djeci zaposlenim roditeljima, što ima višestruke koristi i za roditelje i za unuke i za same bake i djedove. No, prestari (pra)bake i djedovi neće moći skrbiti za unuke već će i sami trebati skrb. Obiteljska solidarnost može biti manje važna tamo gdje snažne institucije pojedincima osiguravaju kvalitetnu zdravstvenu skrb, te skrb za djecu i starije, no stanovništvo diljem svijeta uvelike se oslanja na neformalnu skrb rodbine, napominje se u studiji. I Hrvatska je još među njima.
Skrb o starijima
Redoviti profesor socijalne politike sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, Zdenko Babić ističe: - U zemljama kao što je Hrvatska koje imaju naglašenu obiteljsku solidarnost što je i institucionalizirano u Obiteljskom zakonu (djeca su dužna skrbiti o starijim roditeljima ...) se socijalne i potrebe skrbi velikim dijelom zadovoljavaju unutar prostora neformalnih skrbnika tj. bližnjih članova obitelji i rodbine. Zasigurno će navedeni trendovi ubrzanog procesa starenja stanovništva, ali i projekcije koje se navode u radu inicirati dodatnu potražnju za uslugama pružanja (izvan)institucionalne formalne skrbi o starijim osobama i djeci te će se prostor neformalne skrbi u budućnosti nažalost sužavati i zbog trendova koji se navode u citiranom radu. U Hrvatskoj sustavi formalne institucionalne skrbi o starijima uvelike zaostaju za potražnjom te je već danas prisutan kroničan nedostatak kapaciteta što je posebice izraženo u segmentu nedostatka kapaciteta dugotrajne skrbi za najstarije sugrađane koji više ne mogu funkcionirati samostalno, ali također i nedovoljno razvijeni sustava palijativne skrbi - kaže Babić.
U posljednje vrijeme se čini, dodaje, da je Vlada prepoznala problematiku i pokrenuta su određena ulaganja, no njih će obzirom na razinu izazova trebati intenzivirati kako bi adekvatnije odgovorili na rastuće izazove u segmentu (izvan)institucionalne skrbi o starijima u budućnosti. Studija naglašava potrebu ulaganja u jake sustave socijalne skrbi kako bi se osigurala dobrobit pojedinaca u svim životnim fazama jer starije osobe će imati sve manje srodnika ili ih neće imati.
VIDEO Napad na člana SDP-a, snimka nadzorne kamere