Antun Babojelić, poljoprivrednik iz Antunovca nadomak Lipika, vlasnik je najskupljih traktora u Hrvatskoj. Njegova dva Fendta vrijedna su svaki po čak dva milijuna kuna, a treći će mu uskoro isporučiti, pa će i Antun i obojica mu sinova, Antun (20) i Marijan (32), imati svaki svog svemirskog orača.
U štalama 210 goveda
– Zvali su me iz raznih novina i televizija, ali sve sam ih odbio. Ne znam zašto smo tako zanimljivi medijima, pa mi smo obični poljoprivrednici koji mnogo rade, i to cijeli život. Sad mi je 57 godina, a već se pedeset bavim poljoprivredom – kaže Antun Babojelić.
Čudo tehnike samo ore, vozač gotovo da mu i ne treba. Dovoljno je samo programirati njegov kompjutor i posao će obaviti.
– Neki se ljudi čude što vozimo obične, stare automobile, a toliko smo novca uložili u traktore, no treba znati da oni imaju klimu, ali i grijanje, potpuno su kompjutorizirani pa se, primjerice, visina i brzina mogu prilagoditi vrsti žitarice koju obrađujemo, kao i brzina kojom će se kretati ili kada će stati. Dakle, ulažući u mehanizaciju olakšavamo si rad i čuvamo si zdravlje – objašnjava ponosni vlasnik traktora.
U štalama Babojelićevih 60 je muznih krava, 50 junica i 150 bikova, obrađuju 300 hektara zemlje na kojoj osiguravaju svu potrebnu hranu za goveda, imaju vlastiti silos, kompjutoriziranu kamionsku vagu, osam traktora i razne priključne strojeve. U kupnju zemlje i mehanizaciju proteklih godina uložili su oko 15 milijuna kuna. Na vožnju čudima tehnike već se pomalo privikavaju Antunovi unuci Stjepan, Josip i Ivan.
Ne žive od poticaja
– Rad, volja i upornost tri su uvjeta za uspješnost u poljoprivredi. U kući svi radimo i svatko ima svoje zadatke koje dobro zna. Ustajemo između 5 i 5.30 sati ujutro i odlazimo u štale. Doručak je od 8 do 8.30, a tada svatko odlazi na njivu obavljati poslove koji su aktualni. Mama kuha ručak i onda nam ga otac dovozi u polje. Kada je sezona nekih važnih poslova, radi se po cijeli dan – kazao je Marijan.
Na nedavne prosvjede poljoprivrednika Antun Babojelić nakratko je otišao, kako kaže, tek da mu ne kažu da ih nije želio podržati.
– Mislim da mnogi seljaci tu griješe jer žive od poticaja pa se, kad ih ne dobiju na vrijeme, nađu u problemima. Poticaji trebaju služiti za unapređenje proizvodnje – mišljenja je Antun koji već razmišlja i o kupnji novog kombajna.
to se zove bavljenje poljoprivredom: 300 hektara zemlje i 200 grla stoke. a ne oni jebivjetri koji imaju vremena u proljece tjedan dana traktor drzat na cesti, a zivjeli bi ko bubreg u loju od 25 hektara, 1 krave i 2 prasca....