Svijet je pred jednostavnim izborom: revolucija ili ropstvo

Virus je sve poharao, a Zagreb još dodatno potres. Ursula von der Leyen računa da će Europskoj uniji trebati 1600 milijardi eura za prvu pomoć, Trump je aktivirao 2000 milijardi dolara da se nađe Amerikancima pri ruci za početak, a ministar Štromar preliminarno računa da je šteta u Zagrebu 42 milijarde kuna. Gdje naći toliki novac? Pogledi su uprti u superbogate: 0,003 posto svjetskog stanovništva posjeduje sedminu sveg bogatstva na Zemlji; 1 posto ljudske rase posjeduje polovicu svega na ovom svijetu, a proces je, čini se, nezaustavljiv: bogati postaju sve bogatiji, a siromašni ostaju siromašni.

Čini se da je ta apsurdna nejednakost nova pojava, ali opisana je u Bibliji. Faraon je sanjao glasoviti san o sedam debelih i sedam mršavih krava, ali ga nije razumio. Protumačio mu ga je patrijarh Josip tako da mu je objasnio da će nakon sedam rodnih godina Egipat zadesiti sedam godina loših žetvi; današnjim rječnikom, nakon rasta BDP-a doći će recesija.

Faraon je postavio Josipa za ministra gospodarstva i financija, a on je u toj funkciji od seljaka svake godine prikupljao petinu uroda - mi bismo rekli da je PDV iznosio 20 posto. Kad je prošlo sedam godina obilja, seljaci su počeli dolaziti Josipu koji im je malo-pomalo prodavao državne robne zalihe. Ispočetka su mu plaćali novcem, ali Josip je žito prodavao skuplje nego što ga je kupovao i nakon nekoliko godina isisao je sav novac iz zemlje - seljaci više nisu imali gotovine i nastala je deflacija. Nelikvidni egipatski građani državi su morali prodati stoku, potom zemlju i na kraju sebe. Dobivena obrtna sredstva potrošili su na najnužnije - na hranu za sebe i sjemenje - i nije im ostalo za proširenu reprodukciju. Zbog prezaduženosti nisu mogli iskoristiti novi ciklus gospodarskog razvoja.

Na početku priče bili su slobodni građani, a na kraju robovi koji su obrađivali državnu zemlju, nekad njihovu, i gradili piramide faraonima u slavu. U tom su ropstvu i Hebreji proveli duga stoljeća prije nego ih je Mojsije na Pashu - tj. Uskrs - izveo u Obećanu Zemlju.

Kao da tri milenija nisu donijele nikakvu novost: u travnju je u SAD-u 20 milijuna ljudi ostalo bez posla zbog epidemije, a Jeff Bezos, vlasnik Amazona, istog je mjeseca svake sekunde zaradio 10.000 dolara. Spava li mirno? Teško je reći, ali iz knjiga antičkog povjesničara Plutarha saznajemo da bogataši u staroj Grčkoj nisu spavali mirno.

U svojim "Usporednim životopisima" opisuje kako je u Ateni u jednom trenutku nejednakost siromaha i bogataša dosegla vrhunac. Svi su siromašni bili zaduženi kod bogatih, a dug su vraćali ili tako da su im obrađivali polja uz plaćanje šestine uroda, ili su im bili kmetovi, ili robovi, ili su im prodavali djecu. Potlačeni su počeli smišljati revoluciju, u kojoj bi sebe oslobodili dužničkog ropstva i bogatima oduzeli imanja. Nasilje je bilo izbjegnuto zahvaljujući mudrom Solonu koji je izgladio nesporazum tako da je zadržao politički poredak, ali je izbrisao sve dugove.

Svi su mu prigovarali, ali svi su bili zadovoljni: siromašni nisu dobili zemlju, ali skinuta im je financijska omča s vrata; bogati su grintali zbog otpuštenih dugova, ali sačuvali su bogatstvo i živu glavu.

Sasvim su drugim putom krenuli u Sparti. Njihov zakonodavac Likurg nije imao pregovaračku vještinu Solona, ali raspolagao je silom. Silom je nacionalizirao svu zemlju i svima je raspodijelio jednako; ukinuo je novac (kao i Lenjin mnogo stoljeća nakon njega) kako se više nitko ne bi mogao izdići iznad drugih; zabranio je svaki luksuz i propisao kolektivizam u svemu, od odgoja djece do zajedničkih obroka - izgleda da nema komunizma bez menze.

Naravno, nekad je svijet bio jednostavniji i nije bilo svih onih sofisticiranih fiskalnih i monetarnih mehanizama kojima raspolaže globalizirano 21. stoljeće. Ali sve se ipak svodi na jednu od te tri mogućnosti: ili će revolucija izbrisati sve nejednakosti, ili ćemo svi postati robovi nekolicine superbogatih, ili će se gubitnicima kapitalizma, a to je većina svjetskog stanovništva, ubrizgati određena financijska injekcija kako bi se sačuvao status quo.

Neki su tu velikodušniji, poput Jacka Dorseya, suosnivača Twittera, koji je donirao četvrtinu svog bogatstva za istraživanje cjepiva, cijelu milijardu dolara; drugi su škrtiji, poput Jeffa Bezosa, koji je za pučke kuhinje u SAD-u donirao 100 milijuna dolara, pišljivih 0,1 posto svojega imetka.

Bez nekog novog mudrog Solona, koji će spasiti demokratski poredak i oprostiti ljudima dugove, izbor je sveden na jednostavnu alternativu: revolucija ili ropstvo.