Državicu Krim davno su okupirali i uništili još boljševici u svom nevinom antiimperijalističkom zanosu, ali svi naši TV novinari nikako da se vrate osamdesetak godina unatrag, bar na sekundu – jer bi ta sekunda mogla uvrijediti današnjeg okupatora Krima koji nema drugog posla nego da prati misli Đurice Dropca. Putinova konferencija za novinare sinoć je bila glavna vijest na HRT-u, Novoj TV i RTL TV-u. Svuda je odjeknula njegova mirotvorna poruka da je rat zadnja opcija – što zvuči kao neukusna farsa, jer Krim je već zaposjednut oružanom ruskom silom, ali naše krojitelje vijesti to nimalo nije zanimalo.
Sve je izgledalo kao da će sad početi izravan prijenos na Prvom programu javne TV. Dobro smo i prošli, jer je nedostajalo samo da se voditelj Đurica Drobac ustane dok čita što je okupator Krima novoga smislio. Neprimjerena pažnja kojom je popraćen Putinov istup sigurno bi uzrujala jugoslavenskog diktatora Tita da je kojim slučajem živ i koji se sad sto posto okreće u grobu kad vidi koliko se naše televizije boje Rusa.
A ušutjeli su se i naši političari, jedan dalekovidno bježi čak u Australiju na desetak dana, dok se sve ne smiri, i opravdava se klasično: taj put je davno planiran.
Drugorazredna vijest, naravno, su Amerikanci. Obamin John Kerry rukuje se s dvojicom ukrajinskih političara odjednom, a usput ide i američko 389. ozbiljno upozorenje da će primijeniti ekonomske sankcije prema Rusima, pa je tu još galamio i James Cameron, a poseban dojam ostavila je i dopisnica Inka Eterović koja već samom svojom pojavom djeluje mirotvorno. Ona i čak dvojica njenih suradnika (snimatelj Zlatko Boras i tonski snimatelj Goran Šteković) snimili su jučer ujutro, a emitirali navečer, nenaoružane Ukrajince koji su se htjeli vratiti u bazu, ali su bili spriječeni, pa su neko vrijeme „stoički stajali“, a što je bilo dalje – ne zna se.
Naše televizije još nisu dobile precizne naputke a do tada evo par korisnih informacija: Nakon Ruskog građanskog rata i nekoliko smjenjivanja „bijelih“ i „crvenih“ na vlasti, 1921. je formirana Autonomna Krimska Sovjetska Socijalistička Republika, koja je ušla u sastav Ruske SFSR (današnja Ruska Federacija). Za vrijeme Velikog domovinskog rata Krim je četiri godine bio pod okupacijom Njemačke i Rumunjske te ga je oslobodila sovjetska vojska. Krimska oblast je 1954. ukazom Prezidija Vrhovnog vijeća SSSR-a prešla iz sastava RSFSR u sastav Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike (koja je do 1991. bila dio SSSR-a). Tako se nakon raspada SSSR-a, budući da je Ukrajina stekla neovisnost, Krim našao u njenom sastavu. U Autonomnoj Republici Krim ne postoji pojam „državnog“ ili „službenog“ jezika. U praksi se kao službeni jezik koriste ruski i ukrajinski. Prema podacima ankete koju je 2004. proveo Kijevski međunarodni institut za sociologiju ruski jezik u komunikaciji (i paralelno s drugim jezicima) koristi apsolutna većina, 97% stanovnika Krima. Prema Velikom sporazumu o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu, koji su Moskva i Kijev potpisali 1997., Rusija je zadržala pravo na korištenje sevastopoljske vojne pomorske baze i na ostanak Crnomorske flote na Krimu do 2017.Prema Sporazumu između Ukrajine i Ruske Federacije o statusu i uvjetima stacioniranja Crnomorske flote Ruske Federacije na teritoriju Ukrajine, u ukrajinskim teritorijalnim vodama i na kopnu može se nalaziti do 388 ruskih plovila (od kojih 14 dizel-podmornica). Na unajmljenim zrakoplovnim lukama u naselju Gvardejsku kod Simferopolja i u Sevastopolju može se nalaziti 161 ruska letjelica. To se može usporediti sa snagom vojnih pomorskih trupa Turske.