Odgovori najbogatijeg saborskog zastupnika Željka Keruma na pitanja Tončice Čeljuske, voditeljice Dnevnika 3, u srijedu navečer, u najmanju bi ruku trebali imati titlovani sadržaj njegovih misli. Tok njegove svijesti pretočen u riječi gledateljima na kraju kratkog intervjua nije dao nikakav sadržaj.
Je li dobro zbrojeno, jeste li teški 135 milijuna?
– Pa teško je to reć', je l' zbrojeno dobro il' nije, ali bogatstvo se mjeri s obavezama. Blago onome 'ko ima manje obaveza i manje novaca jer nije lako imat' obavezu prema jednom čovjeku i danas 'ko zapošljava jednog čovjeka velika je stvar, a kamoli da ih ima 10 ili 100 ili 2000. Znači, obaveze su najveća odgovornost tako da bogatstvo se sa tin ne može mjerit'.
Je li prednost ili mana biti bogat političar u Hrvatskoj?
Nije “in” u Hrvatskoj bit' bogat, tako da praktički je to bit' snob. Danas je u modi ne imat' ništa, danas kad se spominje da netko nešto ima smatra se da je ukra, smatra se da je nepošten i mislim da to nije dobro.
Sa poštenin radom se može nešto napravit, pomoć' drugima. Znači svak radi svoj posao, on je častan i pošten i ako to radi u okviru zakona i propisa i na kraju plati porez normalno je da nešto i zaradi. Ali, ovaj, kažen da teret obveza to je čovjeku koji se bavi bilo kojin poslon to je stalno u glavi. Meni konkretno stalno je u glavi obveze prema ljudima.
Kolike su vaše obveze sada?
Vidite, taj imetak što su oni zbrojili to je znači bez obaveza, razumite? A konkretno ako ćemo razgovarat', ali pitanje je što je na tržištu što možeš postić'.
Kompletno moje firme, kompletno moj biznis jer ja osobno... Biznis je trgovina hrane i kućnih potrepština, drugi biznis je građevinarstvo, treći hotelijerstvo, tako puno tih firmi ima i u jednom trenutku to je vrijedilo možda nečega 10, a danas možda vrijedi pet.
Tako da o tome procjene su, ali recimo... pa dobro procjene recimo agencija ili firmi koje procjenjuju nekretnine sigurno je moj kapital tri puta veći nego su obaveze, znači govorim o firmama, a dobit je to je nešto drugo, to je ono što si ostvario, na što si platio porez.
Može li saborska fotelja “podebljati” imetak, mislite li da politika koristi biznisu ili ga može uništiti?
Pa lobiranje uvik postoji, kontakti su uvik bitni jer, ovaj, upoznavat' ljude nije, ne može nitko napravit' dobar biznis, pravi biznis bez poznanstava, bez ljudi, bez kontakta, i na kraju bez dobrih ljudi.
Znači, može čovjek bi najpametniji na svijetu, ali bez dobrih ljudi i kontakata on ne može praktički napraviti ništa.
Tako da... ali spomenio bi još i ovo da većina ljudi koji su stvorili firme i koji zapošljavaju puno ljudi, koji imaju dobit, prošle godine je meni bila dobit, u mojoj osnovnoj firmi 88 milijuna kuna, znači praktički je to fiktivna dobit.
Kamo sriće da je tih 88 milijuna bila prava dobit, mi smo platili porez na to, ali na kraju se desi 34. da većina poduzetnika nema za platit porez na dobit onda mora prodat neku nekretninu ili dignit' kredit od banke da bi platila porez na dobit.
Tako da zapravo nije to pravo stanje, to je knjigovodstveno i to se mora poštivat', razumite. Ali, ovaj, većina ljudi koji su i ostvarili dobit i digli je, oni su je ponovo vratili u firme na neke načine, i ponovo je oplemenili i radili razvoj sa tin novcem.
Da je glup, ne bi bio sposoban zaraditi tol\'ke nofce (bez obzira na koji način; i za pošten, i nepošten način moraš imati soli u glavi.) Moje je mišljenje da nije toliko glup koliko je neuk, i sirov..ne zna se izražavati, ali-briga ga-on ima, mi nemamo.