Nakon što je Hrvatska još jednom neslavno prošla na nekom velikom košarkaškom natjecanju, hrvatski izbornik Velimir Perasović gurnuo je sebe na vrh liste krivaca. To je korektan potez poštenog Perasovića, no je li doista tome tako?
Perasu se može prigovoriti da je mogao bolje voditi momčad u nekim utakmicama, da nije postavio dovoljno širok spektar napada i da se previše uzdao u obrambenu energiju.
I sam je priznao da se previše kockao pozivanjem ozlijeđenog Tomasa i nespremnog Drapera, od kojih ništa nije dobio, što znači da je mogao napraviti bolju selekciju igrača. Može mu se još štošta staviti na teret, no bilo bi nepošteno kriviti samo izbornika.
Uostalom, Hrvatska je od posljednje medalje (1995.) promijenila puno izbornika (Skansi, Božić, Petrović, Spahija, Repeša, Vranković, Perasović), ali nijedan nije uspio uspeti se na medaljaško postolje. Ako je već tako, onda je očito nešto i u igračima, i u njihovu mentalitetu, pa je ovo trenutak za novo izborničko lice, ali i za uvođenje novog igračkog vala, da potisne ovu muku i protjera gubitnički mentalitet.
>>Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista ili prelistajte e-izdanje!
Od ostalih tema iz novog broja izdvajamo:
>>Lalovčev zakon o švicarcu rješavat će se i u Washingtonu?
>>Kaos u EU: Vojska na granicama
>>Bitka s birokracijom: Želite reportažu? E, ne može, kaže MUP
>>'Odjednom, otkad sam papa, svi govore da su moji prijatelji'
>>Inspektori ušli u devet bolnica: Liječnik u smjeni obradio pet pacijenata
Saric nije nikakav vodja. Netko tko nonsalatno gadja onako slobodnjake ne moze biti vodja, jer unistava ekipu sa tim pristupom.. Vodja mora jednostavno biti vodja. Prije mi Hezonja vuce na nekoga tko ce povuci, samo da se malo smiri kada mu ne ide, a razigravac nam je potreban. Samo kod nas treneri nazalost ne prepoznaju razigravace. Razigravac ne mora biti visok (dovoljno i oko 180, manje, vise), vec netko tko razmislja i razigrava, a mi tako nesto nemamo, odnosno ne razvijamo takve igrace.