Tko to tamo puca. Vodice – uspavani grad bombaša

Vodičani nerado govore o nepromišljenim sugrađanima koji su postavili bombu u Zagrebu. “Ne znam što je bilo tim momcima pa nas Hrvatska sad gleda kao zadrtine koje u slobodno vrijeme postavljaju eksploziv po gradu.” – Kad se puca u Vodicama, onda nitko ništa, a kad se puca u Zagrebu, odmah su u pitanju teroristi. Zašto policija nije reagirala kada su se u dva dana čule dvije malo jače eksplozije tu u Vodicama? Nitko to nije prijavio, naravno, pa oko Božića i Nove godine svi pucaju pa se nismo niti obazirali – komentira Mate, vodički “starosjedilac”, nedavnu eksploziju na glavnom zagrebačkom trgu.

– A valjda imamo i malo veći prag tolerancije na takve stvari nego Zagrepčani – nadovezuje se barba Jere dok silazi sa svoje barke na gotovo potpuno praznu rivu.

Nije to ništa neobično. U ovo doba godine Vodice su tih i miran gradić od desetak tisuća duša. Sasvim je to drukčija slika od one ljeti, kad bude više od četrdeset tisuća ljudi, a smještaj je nemoguće naći jer su svi hoteli i privatni smještaj popunjeni.

Grad kulture

Tako je tog jutra, unatoč lijepom sunčanom danu i neobično visokoj siječanjskoj temperaturi od petnaestak stupnjeva, bilo gotovo nemoguće pronaći slučajne prolaznike, a pogotovo one koji bi bili voljni nešto reći o “vodičkim bombašima”. A o njima da se i ne govori: neki su izvan grada, a neki pak, koje smo ovdje zatekli, proglasili su zavjet šutnje.

U jednom od kafića u centru imali smo više sreće, pa tako susrećemo Šimu Strikomana, rođaka uhićenog Tomislava Strikomana. Dok čavrljamo na kavi, prilaze mu znani i neznani, stariji i mlađi, pozdravljaju ga, a mobiteli mu nemilice zvone. Nije ni čudno s obzirom na to da je riječ o jednom od najpoznatijih Vodičana, autoru glasovitih milenijskih fotografija. Upravo je on, kao jedan od ljudi koji u srce pozna grad Vodice i njegove stanovnike, premda nevoljko, komentirao postupke svojega nećaka i njegovih prijatelja.

– Ne znam što je bilo tim momcima da naprave takvu glupost zbog koje ostatak Hrvatske sad sve nas gleda kao na nekakve zadrtine koje u slobodno vrijeme nemaju što pametnije raditi nego postavljati eksploziv po gradu. Da se razumijemo, to što su oni napravili izvan je pameti i nitko ih ne pokušava opravdati, ali morate razumjeti da smo već svi pomalo frustrirani tolikim napisima i komentarima u medijima koji sve nas trpaju u isti koš s njima. Pa Vodice su grad kulture, mi svaki dan imamo jednu kinoprojekciju u gradu, a jednom tjedno i kazališnu predstavu. Upravo je voditelj našeg kina Zagrepčanin, a predstave često izvode i kazališne ekipe iz Zagreba – istaknuo je Šime Strikoman.

Razgovorljiv je bio i dogradonačelnik Vodica Luka Lipić pa se još jednom ispričao svim Zagrepčanima zbog uznemiravanja koje je izazvala grupa njihovih sugrađana.

– Svi su Zagrepčani dobrodošli u Vodice, i nadam se da ovaj incident neće poljuljati duboku povezanost koju imamo s glavnim gradom Hrvatske. Svake godine između četrdeset i pedeset mladih iz Vodica ode studirati u Zagreb. Više od tristo naših studenata trenutačno studira na nekom od zagrebačkih fakulteta, što je više nego u Šibeniku ili Splitu. Ljeti su Vodice jedno od najpopularnijih mjesta za noćne izlaske na Jadranu, a upravo su Zagrepčani među našim najčešćim gostima, tako da, kako god okrenete, povezani smo sa Zagrebom te se nadam da će tako i ostati – sa smiješkom je završio Lipić.

Put nas potom vodi u jedan od najpoznatijih vodičkih hotela, koji se nalazi odmah iznad plaže Hangar, na kojoj su uhićeni Vodičani u prosincu dva puta aktivirali eksplozivne naprave slične onoj koju su postavili na Trgu bana Jelačića. Tamo nas dočekuje direktor hotela Darko Bastić, koji tvrdi kako u hotelu nitko nije prijavljivao ili čuo bilo kakve eksplozije na plaži, koja se nalazi pedesetak metara od hotela.

Medijska bura

– To naravno ne znači da dečki tamo stvarno nisu isprobavali neki eksploziv. Opravdanja za to što su napravili u Zagrebu nema, niti ga treba tražiti. Mislim da ne stoji priča “kako je riječ o klincima koji nisu znali što rade”. Jer oni sa svojih trideset godina i nisu klinci, a da ne govorim o tome kako bi u tim godinama trebali i te kako biti svjesni svojih postupaka, kojima su narušili ugled cijelim Vodicama. Oni sigurno nisu razmišljali da čak trideset posto svih noćenja u Vodicama ostvaruju turisti iz Zagreba, ili čak 80 posto domaćih noćenja, a da je i 80 posto najmoprimaca također iz glavnoga grada – bio je iskren Bastić.

A na rivi nedaleko od hotela susreli smo dvojicu postarijih mještana koji se predstavljaju kao Frane i Pomjak. Uglas govore da je medijska bura oko zagrebačke eksplozije s “potpisom” Vodičana prenapuhana i da ne bi zaslužila ni vijest u crnim kronikama da joj nisu prethodile one dvije, “puno opasnije”. Potom tumače da “paklene naprave” u njihovu mjestu mladi sastavljaju od “stoljeća sedmog”, još od vremena kada se petarde nisu mogle naći na svakom kiosku pa su se klinci snalazili kako znaju i umiju da spremni dočekaju božićne blagdane.

– E, vidiš, jedan način je da uzmeš dugu metalnu šipku, na kraju zakrivljenu. U tom zakrivljenon dilu probuši se rupa u koju se puni eksplozivni materijal. E, onda se rupa zatvori metalnim štapićem koji prilikom udaranja u zid aktivira smjesu u tondinu i onda – buuum... Još je često i da od doma ukradeš oni veliki ključ od konobe, on je bija šupalj pa se tako odma jemala buža za punit eksplozivnu smjesu. Utirala bi se posli smjesa brokava i ala klepni po zidu, buuum. Ko je ima sriće, veze i poznanstva, nabavija bi komad garbure iliti ga karbita iz škvera. Naša bi se prigodan važ od piture koji je ima dobar poklopac ča se ono nabija, a ne zavidava. Na dnu važa učinila bi se buža. U važ se stavlja manji komad garbure na koju bi se pljunilo, tako bi se odma iz garbure počeli oslobađat plinovi. Važ bi se dobro zaklopija, a nakon par minuti pritiska bi se važ nogon, a na onu bužu na dno prislanjala se zapaljena šibica. Zapalili bi se plinovi u važu, a poklopac bi izletija. Ala, koja je to lipa grmljavina bila! – pričaju Frane i Pomjak. Vodičani osuđuju svoje “bombaše”, a neki misle da je sve ipak malo prenapuhano, ali svi smatraju da se ljubav Zagreba i Vodica neće prekinuti i da je jača od bombi.