Dok se prije nekoliko godina u domaćim medijima tek ispisivala lista hrvatskih generala koje Carla del Ponte želi smjestiti na stan i hranu u Scheveningen, nitko nije slutio da bi ikad itko u Hrvatskoj mogao reći da mu se čini kako je haaška pravda humanija od hrvatske. Danas više nije tako. Anita Ademi, supruga generala Rahima Ademija, i ne pokušava skriti gorčinu i jad koji su je proželi kad je u medijima osvanula blagdanska "čestitka" njezinoj obitelji. Potpuno neočekivano Državno je odvjetništvo zatražilo pritvaranje njezina supruga, a tu kap nije mogla ispiti šutke. Više vjeruje, kaže, haaškom nego hrvatskom pravosuđu i ne isključuje da u nekom trenutku zatraži da se postupak vrati u Haag.
Koliko god ona kao supruga bila subjektivna kad je riječ o njezinu mužu, teško je i onima sa strane ne pitati se čemu neočekivano treniranje strogoće baš na Rahimu Ademiju. Tužiteljstvo ima pravo zatražiti pritvor za optuženika kojemu se na teret stavlja tako teško kazneno djelo kao što je ratni zločin u Medačkom džepu. No, ima i diskrecijsko pravo uvažiti olakotne okolnosti, pa za nekoga tražiti pritvor, a za drugoga ne. Generala Ademija je Haaški sud, gdje je protiv njega i složena optužnica, prije punih pet godina pustio da na slobodi čeka suđenje. U međuvremenu je prepustio njegov slučaj Hrvatskoj. Očekivalo se da pravosuđe zemlje koju je Ademi branio neće biti strože od haaškog.
General Ademi je od početka shvatio da jedinu šansu za obranu ima na sudu i zato se ničemu što je Haaški sud tražio od njega nije suprotstavljao. Otkako ga je prije pet godina, nakon sedam mjeseci pritvora, pustio na slobodu, Ademi živi u tišini. Gotovo u izolaciji. Svakog se tjedna javlja policiji. Nije pokušao utjecati na svjedoke. Nije komunicirao s medijima. Njegovih slika nema po novinama. Ne pojavljuje se na premijerama i izložbama... General Ademi je od početka bio svojevrsni "autsajder" u hrvatskom javnom prostoru: po nacionalnosti nije Hrvat, nego Albanac s Kosova, u obranu Hrvatske došao je iz JNA, nije bogat, nema političkih pokrovitelja, njegov život nije nalikovao scenariju pustolovnog filma... Ne samo što nije mogao biti "brand broj jedan" nego nije bio gotovo nikakav brand. Kao da je neki uljez koji je zalutao među "naše heroje". Haaški sud svih tih godina nije imao primjedbi na njegovo ponašanje. Ako netko nije zaslužio da hrvatsko pravosuđe na njemu trenira strogoću, onda je to hrvatski ratni general Rahim Ademi.
Vjerojatno tužiteljstvo želi na slučaju Ademi pokazati dosljednost, pa ako su uspjeli smjestiti u pritvor Branimira Glavaša, ne vide kako bi mogli braniti to da Ademiju, koji je optužen za jednako teško kazneno djelo, omoguće obranu sa slobode. No, zanimljivo je kako Haag nema problema s vlastitom dosljednošću. Pustit će, tako, na privremenu slobodu Rahima Ademija, Mladena Markača i Ivana Čermaka, a istodobno zadržati u pritvoru Antu Gotovinu jer se kompromitirao bijegom. Haag se ne boji hoće li netko imati primjedbi na njegovu dosljednost. Hrvatsko će pravosuđe, pak, tek morati pokazati radi li se uistinu o dosljednosti ili u nagovještaju da će pri tretmanu haaških optuženika biti papskiji od pape.
Tužiteljstvo koje želi pokazati konzistentnost, pak, kao da je zaboravilo da ni Glavaševo pritvaranje nisu tražili odmah, već tek nakon nekoliko mjeseci kad se Glavaš zaigrao, ispaljujući salve uvreda na račun tužitelja, policije i vlasti. Osim toga, Glavaš je svojom radikalnom metodom u konačnici zgazio tužiteljski ego i izborio se za kakvu-takvu privremenu slobodu. Treba li sad Ademi, koji poštuje sva pravila, ne pribjegava ekstremnim potezima i ne radikalizira javni prostor, biti zgažen?