Trokatnica Čermakova sina Hrvoja srušila se usred rekonstrukcije

Gotovo cijela stara zgrada u rekonstrukciji u zagrebačkom elitnom kvartu Gornjem Prekrižju podno Sljemena u petak u 10.15 sati srušila se iz za sada nepoznata razloga. Na sreću, u trenutku urušavanja nitko nije ozlijeđen. Investitor je troetažne zgrade Hrvoje Čermak, 37-godišnji sin generala Ivana Čermaka. Kako i zašto se zgrada na kosom terenu urušila trebala bi ustanoviti Građevinska inspekcija koja je u petak izišla na mjesto događaja. Kako stoji u policijskom izvješću, prvo su pukle armirano-betonske grede na zgradi te se urušio betonski potporni stup, a zatim i sama zgrada. Na mjesto događaja izišle su i Gradska plinara te Elektra.

– Prvo se začuo jak tresak, zvuk kao da se drvo ili zgrada ruši. Kada smo izišli, vidjeli smo gust oblak bijele prašine koji se zatim razišao. Upozorili su nas i da postoji opasnost od istjecanja plina, ali, na sreću, sve je prošlo u redu – rekli su susjedi.

Susjedi Fižulić i Andabak

– To je bila stara i neugledna zgrada, koja je izgrađena, pretpostavljamo, kao i ostale na ovom područja između Prvog i Drugog svjetskog rata – ispričali su.

Inače, u blizini zgrade na kosini kojoj je u prekjučerašnjem urušavanju “nestao” cijeli gornji kat i dobar dio prizemlja, u neposrednu susjedstvu žive Marijan Šarić, vlasnik Europatrade Holdinga, hotelski magnat Jako Andabak, predsjednik uprave koncerna Sunce, Goranko Fižulić, “kralj igračaka”.

Iako su nam neki susjedi rekli da kvadrat novogradnje ovdje stoji oko 3 tisuće eura, jedan je susjed na naš upit o cijeni prokomentirao: “Tu kvadrat plaćate koliko od vas netko osobno zatraži, inače tu ne možete tek tako doći i nešto kupiti.”

Što zapravo znači da je stara zgrada koja se urušila, u rekonstrukciji, kako piše na ploči na ogradi pokraj zgrade i zemljišta koje se saniralo upitali smo dr. Snješku Knežević, povjesničarku umjetnosti.

– Ne znam o čemu je riječ u konkretnu slučaju, to tek treba ustanoviti. Ali ovo su područja bivših ladanjskih, a potom rezidencijalnih predjela zagrebačkog sjevera koja doživljavaju dramatičnu transformaciju. Mnogo je sličnih situacija – rekla je dr. Knežević.

Arhitektura za bogataše

– Stare zgrade, vile, pa i gospodarski objekti adaptiraju se prema ukusu i zahtjevima novih bogataša koji imaju dovoljno novca da ih kupe. Pregrađuju ih, nadograđuju, dograđuju, a sve se to zove rekonstrukcija, koja se kao postupak zloupotrebljava, posebno kad je riječ o povijesnim objektima. Oni se često poruše, grade se kopije, tzv. faksimili, a sve s izlikom “zaštite”. Arhitektura koja se nekada gradila prema krajoliku, danas se gradi za nove bogataše koji sve kupuju i prilagođuju vlastitim zahtjevima.

Na nekadašnjim vinogradima, voćnjacima i livadama grade se i nameću predimenzionirane, pretenciozne vile koje se ne obaziru na ambijent i stariju izgradnju koja se prema okolišu odnosila obzirno i diskretno.

Kad je posrijedi kulturno dobro, postavlja se pitanje ima li takva kvazirekonstrukcija uopće svojstva kulturnog dobra? – zapitala se dr. Knežević.