Najveća priča u Washingtonu je 35-dnevno gašenje dijela državnog aparata, završeno tek privremenim primirjem između predsjednika Trumpa i vođa Demokratske stranke u Kongresu, koje istječe 15. veljače. Američka država sad je potpuno u funkciji, ali samo na tri tjedna, dok se vode pregovori o postizanju nekog dogovora s Trumpom u vezi s njegovim zidom na granici jer u suprotnom će SAD opet upasti u krizu.
Gašenje državnog aparata nalik je na autogol u nogometu. Stranci se vjerojatno iščuđavaju da bi američka vlada, a ne neka neprijateljska sila, nanijela sama sebi takvu štetu. No korijen gašenja države leži u specifičnom uređenju američkog političkog sustava. U većini svjetskih demokracija vladu formira stranka s parlamentarnom većinom. U SAD-u su izvršna i zakonodavna vlast potpuno odvojene i moraju pregovarati kako bi vladale. Proces donošenja zakona u Sjedinjenim Državama težak je i funkcionira samo kad postoji volja za kompromisom na svim stranama. Iznimka su rijetke situacije kad jedna stranka ima predsjednika i popriličnu većinu u oba doma Kongresa.
Duh pristojnosti, potreban za vladanje u SAD-u, opada još od kraja hladnog rata. Donald Trump nije stvorio ovaj nesretni trend, on je čisti proizvod trenda. Izravni uzrok gašenja države je odbijanje demokrata u Kongresu financiranja gradnje Trumpova zida na granici s Meksikom. Tijekom predsjedničke kampanje 2016. Trump je gotovo suludo obećavao da će Meksiko platiti ogromnu barijeru uzduž većeg dijela granice od 3000 kilometara. Njegovi trenutačni zahtjevi ekstremno su umanjeni u usporedbi s prijašnjim obećanjima, ali demokrati nisu spremni ispostaviti račun američkim poreznim obveznicima i, što je i važnije, dati predsjedniku tako veliku pobjedu. Trump je, u očajničkoj želji da zadovolji svoje glasače – da posudim metaforu iz svoje posljednje kolumne, prijetio da će srušiti zrakoplov. Kockao se u nadi da demokrati neće moći podnijeti ljudsku patnju i ekonomske posljedice gašenja vlade i da će pristati na njegove zahtjeve.
Međutim, pod snažnim novim vodstvom Zastupničkog doma u liku Nancy Pelosi, demokrati su prozreli Trumpov blef i on je kapitulirao, barem zasad. Europljani će razumjeti osjetljivost pitanja zabrinute javnosti zbog ilegalnog useljavanja što je igralo veliku ulogu u Trumpovoj izbornoj pobjedi. Pretpostavlja se da danas više od 11 milijuna ljudi živi u SAD-u nakon što su ilegalno prešli granicu. Većinom su to siromašni i niskokvalificirani radnici iz Meksika ili Latinske Amerike. Mnogi Amerikanci demoralizirani su time, boje se za vlastitu sigurnost, ekonomsku dobrobit, ali i za promjene nacionalnog identiteta. Sve to povezano je s generalnim osjećajima da je SAD izgubio ne samo kontrolu nad vlastitim granicama nego i nad sudbinom gospodarstva nakon što su mnoge industrije koje su tradicionalno održavale američke radnike i srednju klasu izgubile bitku s inozemnom konkurencijom posljednjih 20 godina. Trump je izabran da bi se uhvatio u koštac sa svim tim problemima.
Ironija trenutačne krize je da, zbog sve snažnijeg osiguranja granice i promijenjenih gospodarskih prilika u Meksiku, ilegalni priljev migranata dramatično je opao posljednjeg desetljeća. Prostora za napredak ima, uključujući gradnju barijera na dijelovima granice. Puno važnije, postoji mogućnost za reformu američkog pristupa imigraciji, u kojem bismo bolje privlačili kvalificirane i visokoobrazovane strance. Uzevši u obzir demografske trendove, Amerika mora nastaviti privlačiti imigrante na svoje obale, ali s poboljšanim kontrolama cijelog procesa. Ima prostora za veliki politički dogovor u kojem bi obje strane odustale od nečega da bi dobile nešto za zajedničku dobrobit. Trump bi dobio dio zida, ali i reviziju američkih zakona o useljavanju. Demokrati bi dobili svojevrsnu amnestiju milijuna ilegalnih imigranata koji su došli u SAD još dok su bili djeca, njih nazivamo “Dreamers”. Dogovor je ponuđen već godinama, ali Trump ga je barem jednom odbio.
Njegov najveći problem je politička slabost – povijesno je nepopularan izvan svoje baze najgorljivijih pobornika, a potencijalno je u opasnosti od opoziva. Zato stalno podilazi svojoj bazi, ali kriza s gašenjem državnog aparata ogolila je ograničenja takvog pristupa te nedostatke ako bi se na takav pristup odlučio u kampanji za reizbor. Primirje od tri tjedna daje mu zlatnu priliku da sve vrati na početak. Pristane li na ustupke demokrata, mogao bi razbjesniti konzervativce u medijima, ali i zadovoljiti milijune svojih pobornika. Smatram da su veće šanse da će Trump odustati od dogovora i odlučiti se na novo gašenje države ili na proglašenje izvanrednog stanja, što bi mu omogućilo da izravno, i to unilateralno, financira gradnju zida. To bi natjeralo demokrate da se obrate sudovima kako bi ga zaustavili. Trumpov izbor imat će velike posljedice na predsjedničke izbore 2020., ali i na sposobnosti upravljanja podijeljene američke vlasti do idućih izbora.
U međuvremenu sve će Amerikance ujediniti Super Bowl, finale američkog nogometa u Atlanti 3. veljače. Na zeleni teren izaći će Los Angeles Ramsi i New England Patriotsi, dinastija koja gotovo dvadeset godina vlada ligom. Genij iza uspjeha ekipe Patriotsa njihov je trener Bill Belichick, vjerojatno najpoznatiji briljantni čovjek Amerike. A on je ponosni Amerikanac hrvatskih korijena.
Pogledajte i intervju s vojnim analitičarem Marinkom Ogorcem o nabavi vojnih zrakoplova:
Demokratska propaganda. Trump 2020.