Pogledajmo samo kako glasi referendumsko pitanje. "Treba li prihvatiti prijedlog sporazuma, koji su predložili Europska komisija, Europska središnja banka i Međunarodni monetarni fond na sastanku Eurogrupe 25. lipnja 2015. i koji se sastoji od dva dijela, koja zajedno čine njihov jedinstveni prijedlog. Prvi dokument nosi naziv 'Reforme za dovršetak postojećeg programa i za kasnije", a drugi 'Preliminarna analiza održivosti duga'". To zvuči zakukuljenije nego najsitnija slova u ugovoru s teleoperaterom koji vas poziva da svojim potpisom potvrdite nešto što ni sami ne znate što podrazumijeva. Na referendumu se odlučuje o tehničkim dokumentima sa zatvorenih sastanaka, o čijem prihvaćanju ili neprihvaćanju ovisi hoće li program pomoći Grčkoj isteći 30. lipnja, a referendum se događa 5. srpnja, nakon što je taj program već istekao i nakon što prijedlozi više nisu na pregovaračkom stolu. Svaka čast kolijevci demokracije, ali ovo se čini kao najgluplje referendumsko pitanje u povijesti.
To nije događaj neprijeporne demokracije, nego je više slično "događanju naroda" u režiji Sloboda Miloševića u predvečerje raspada bivše Jugoslavije. Ovo bi, u najcrnjem scenariju, moglo biti predvečerje raspada eurozone.
Taktika kojom radikalizirate narod (Milošević je počeo "antibirokratskom revolucijom", Tsipras vodi antikapitalističku revoluciju), pa zatim tako radikalizirani narod usmjeravate prema iracionalnim očekivanjima, da bi u konačnici iracionalna očekivanja tako usmjerenog naroda bila argument zašto ne možete pristati na bilo kakav kompromis u međunarodnim pregovorima – ta taktika viđena je i kod Miloševića, a naziremo je i kod Tsiprasa. Postoji, naravno, niz razlika između dvojice, jer su različite situacije, različite države i drukčija vremena, ali postoje sličnosti.
Tsiprasov manevar s prekidanjem pregovora i raspisivanjem referendum sličan je Miloševićevu manevru na tzv. Haaškoj konferenciji u rujnu 1991. godine. Bio je to trenutak kad se raspad Jugoslavije još uvijek mogao, umjesto u krvi, odigrati više kao raspad Čehoslovačke, u miru. Međunarodni posrednik lord Carrington iznio je plan kojim bi se svi međusobno složili da republike u postojećim granicama postaju suverene i nezavisne države ako jamče da će poštovati prava manjina. Svi lideri republika, uključujući i Momira Bulatovića iz Crne Gore, pristali su na to osim Srbije i Miloševića koji se digao od stola, odletio u Beograd i u televizijskom obraćanju krenuo u karakterni atentat na Bulatovića i Crnogorce, prisilivši ih u sljedećim danima da povuku pristanak, što je srušilo čitav plan.
Tsipras je čitav prošli tjedan osobno sudjelovao na pregovorima u Bruxellesu, a onda odletio u Atenu i, dok su grčki pregovarači u petak navečer još uvijek pregovarali s institucijama (Trojkom), u obraćanju naciji najavio referendum.
"To što je predloženo apsolutno nije moglo da bude prihvatljivo", rekao je svojedobno Milošević o tzv. Haaškom dokumentu. "Jer, oni su jednostavno tim dokumentom potezom pera ukinuli Jugoslaviju. Na to oni nisu imali pravo."
"Prijedlozi institucija (...) dokazuju da je cilj (...) poniziti grčki narod", rekao je ovih dana Tsipras. "Suprotstavit ćemo se onima koji žele staviti neokolonijalne okove našoj zemlji".
Obje izjave impliciraju da su međunarodni pregovarači uzrok, a ne posljedica problema.
Obje okreću logiku naopako. Ne bi Haaški dokument potezom pera ukinuo Jugoslaviju jer je njezin raspad već tada bio započeo, a taj je dokument pokušao izbjeći kaos. Ne bi prijedlog reformi Trojke ponizio Grčku i stavio je u okove, nego bi joj pomogao da izbjegne bankrot i klizanje države iz eurozone. A Tsiprasova teza da nisu uopće potrebne reforme koje traži Trojka ima smisla samo iz perspektive grčke demokracije, ne i iz perspektive 18 drugih demokracija u eurozoni.
I Tsipras, kao i Milošević, dolazi iz komunističke ideologije, ali u vladanju se oslanja na nacionaliste (koalicijski partneri) ili na još radikalnije neonaciste (Zlatna zora je podržala Tsiprasa u raspisivanju referenduma).
I konačno, ultimativni element za ovu usporedbu: i Tsipras, kao i Milošević, ima suprugu koja je militantna ljevičarka i koja utječe na njegovu politiku. Prema pisanju francuskog tjednika Le Canard Enchaine, Tsipras se u privatnom razgovoru povjerio francuskom predsjedniku Hollandeu da mu je žena rekla da će ga ostaviti ako popusti pod zahtjevima Trojke.
>> Drama oko Grčke se nastavlja: Tsipras predložio novi, treći paket pomoći
To bi voljeli ,da se i referendum ukine pa da imate totalitarnu vlast a vecernji?Grci od kad su u Uniju ušli radili su godišnje 14 milijardi duga drzavi svake godine, di ste bili onda da pišete o tome vecernji pa se sad našli pametni sa Slobodanom ga usporedjivat,di je EU bila 30 g da takva zaduzenja prekine ,već su puštali namijerno Grčku da se zaduži da se stvori ekonomska i gospodarska kriza prema toj zemlji što je na kraju neizbjezno ,koje kriv za to?svi oni koji su tamo za stolom sad Europska komisija,MMF,Europska središnja banka itd itd oni su Glavni krivci za ovo sto se dešava nakon 30 g Grckoj a ne neki tamo Tspiras za kojeg ste se vi zaljepili i ponooovo obmanjujete javnost svoji huškačkim tezama, vam je svako kriv samo da nije iz bankarskog iz Brissela i iz Amerike ,tolko ste prozirni da ste izgubili svoju novinarsku perspektivu i udavili se zapadnjackom bankarskom huškačkom propagandom.