U Kölnu je više stresa, ali mjesečno uspijem uštedjeti jednu prosječnu hrvatsku plaću

U Köln je Velikogoričanin B.P. otišao još prije dvije godine. Reći će posve neplanirano – dva mjeseca nakon završenog Fakulteta strojarstva i brodogradnje na zagrebačkom sveučilištu počeo je raditi u uredu tvrtke angažirane u automobilskoj industriji. Poslom je bio zadovoljan, pa u počecima svoje karijere na odlazak u inozemstvo nije ni pomišljao.

– Otišao sam u Njemačku nekako na brzinu. Poslodavac za kojeg sam radio tražio je hitnu podršku u matičnom uredu u Kölnu. Budući da je u tom trenutku bila riječ o specifičnoj poziciji, isplivao sam među nekoliko kandidata i, evo me tu, u Njemačkoj – kaže 29-godišnjak koji je prije odlaska morao upisati tečaj njemačkog jezika. Još nije, kaže, potpuno savladao njemački. Radno iskustvo stečeno u Zagrebu otvorilo mu je vrata, danas će rad i atmosferu na poslu u rodnom gradu opisati kao kvalitetan i uglavnom rad bez stresa.

– U Kölnu je to malo drugačije, posao je sada više orijentiran na komunikaciju s kupcima, dobavljačima, upravljanje projektima, planiranje. To donosi znatno više stresa. S druge strane rad u takvoj radnoj okolini daje mi veće mogućnosti za osobni razvoj. Golemo je i nezamjenjivo iskustvo biti u žarištu informacija među velikim korporacijama – kaže Velikogoričanin. Priznat će, primanja su i više nego zadovoljavajuća, a s obzirom na to da u Njemačkoj živi sam, kad podmiri sva davanja, mjesečno može uštedjeti jednu prosječnu hrvatsku plaću. Iako u Njemačkoj ne može govoriti o kulturološkom šoku, osim roditelja, najviše mu nedostaju sunce, bijeli kruh, ali i spontanost.

– Ovdje je sve isplanirano. Kolege već znaju kad idu na godišnji odmor sljedeće godine, a da ne govorim da je termin za božićnu večeru određen već u siječnju – kaže Velikogoričanin. Najmanje za čim žali autobusna je linija 268 od Zagreba do Velike Gorice kojom se vozio još u srednju školu.

– Njihova željeznica ne kasni, a njihovi umirovljenici žive, a ne kao naši koji, nažalost, jedva preživljavaju – uspoređuje Velikogoričanin. Vratit će se kući, kaže, ali kad – to još nije odlučio.

>> Liječnik odbijen u Hrvatskoj, pa posao našao u Njemačkoj