U mrzloj vodi provedu sate, sve dok mreže ne ispune tonama ribe

Za Dalibora Vuzema i Sinišu Šenka nema zime kada “uskoče” u gumene “hulahupke”. Tako odjeveni spremni su za gacanje po ribnjaku.

Generacije u istoj branši

Već su naviknuli na temperaturu vode od svega 4 stupnja “u plusu”. U njoj znaju provesti i po nekoliko sati “umočeni” gotovo do struka. Kada se ribarska mreža zabaci, stajanja nema. Na suhom će im tada pomoći Mario Horvat, Josip Balta, Ivica Jantula i Dragutin Vuzem. Ekipa je to s Našičkih ribnjaka koja od listopada do prosinca, a onda opet čim vrijeme malo “popusti” kreće u lov na ribu. – Kako ne bi bilo hladno i u vodi kada je vani ciča zima! Pa, ovaj je posao kao bavljenje ekstremnim sportom – priznaje “rezervni šef” Dragutin Vuzem, iza kojega je već 26 godina rada. Oko 800 proizvodnih hektara Našičkih ribnjaka poznaje zbog toga kao vlastiti džep, a šarane u dušu.

– Ne bih ovaj posao mijenjao ni zašto na svijetu! Dugo sam u ovoj branši jer su na ovim ribnjacima radili još i naši očevi – nastavlja Dragutin priču dok s mukom rasteže praznu mrežu tešku čak 200 kilograma sa svojom ekipom. One velike s olovom na rubovima znaju biti i preko tone! Plaću u ovoj tvrtki čiju je imovinu prije četiri godine nakon likvidacije Ribnjaka 1905 kupio Miagro trenutno zarađuje 26 radnika. Stanovnici okolnih naselja ovdje su pronašli svoje radno mjesto. Brojim bi im se ove godine trebao udvostručiti zbog izgradnje nove tvornice za preradu ribe. No, planove su im poremetili Pejačevići. – Čekamo sudsku odluku da vidimo hoće li im se ribnjaci morati vratiti. Novi vlasnici uložili su tri milijuna eura i dobili sve potrebne dozvole za tvornicu, ali zbog povrata imovine nekadašnjoj grofovskoj obitelji Pejačević sada je sve upitno – zabrinuto će Salko Plehandžić, direktor Našičkih ribnjaka.

Godišnje 110 vagona

Samo u ovoj sezoni pred kupce planiraju staviti između 100 i 110 vagona ili 1100 tona slatkovodne ribe. Iz mreže koju je Dragutinova ekipa zabacila u popularni zimnjak, upecalo se oko tri tone šarana. U vodama ribnjaka pokraj njega se praćakaju još somovi te nešto smuđa i štuke. Kada ih stave na vagu, nema lakših od 2,5 kilograma. – Dok je prirodne ravnoteže, bolesti nema! Ovaj žutomaslinasti šaran je apsolutno zdrav i prve klase, a o okusu da i ne govorim – potvrđuje tehnologinja Nevenka Budiša pod čijim se budnim okom izlovi svaki kilogram ribe.