U transakcijama s bitcoinom netko uvijek strada, najčešće sitni investitor

Prema anketi prestižnog Wall Street Journala, 96 posto ispitanih ekonomista smatra da se iza posljednjih kretanja cijene digitalne valute bitcoin nalazi obični špekulativni balon.

Jedna ispitanica zaključuje, ako nešto izgleda kao patka i glasa se kao patka, da je vrlo vjerojatno riječ o patki, aludirajući na taj način da se radi o vrlo jednostavnom udžbeničkom primjeru špekulativnog balona o kojemu ne treba trošiti previše riječi.
Priča se nerijetko uspoređuje s nizozemskim slučajem Tulipanske manije iz 1637., takvoj pomami za lukovicama tulipana da se u jednome trenutku za cijenu jedne lukovice mogla kupiti kuća, nakon čega se vrijednost lukovica vrlo brzo potpuno urušila pa su neki, povlačeći paralelu, bitcoin prozvali kriptotulipanom. Ipak, nužno je razlikovati bitcoin kao imovinu od blockchain tehnologije koja se već implementira u mnogim institucijama. Dakle, što se krije iza tako snažne skepse prema bitcoinu?

Ako bitcoin promatramo kao valutu, jasno je da on, barem trenutačno, ne zadovoljava osnovne funkcije novca. Gotovo nikome ne služi kao obračunska jedinica, odnosno još uvijek je rijedak slučaj da netko navodi cijene svojih proizvoda i usluga u bitcoinima.Teško može biti sredstvo štednje, jer vrijednost mu je izrazito nestabilna. Nešto se češće koristi kao sredstvo razmjene, ali postoji bojazan da se to u najvećem dijelu odnosi na ilegalne aktivnosti i pranje novca.

Ne postoji vlada koja bi mu dala legitimitet kao isključivom sredstvu plaćanja u svojim granicama niti postoji kredibilna središnja banka koja bi ga držala kao ozbiljnu rezervnu valutu, kao što je to slučaj s tradicionalnim fiducijarnim valutama poput dolara ili eura. Niti je približno jasno zašto bi ga se promatralo kao investiciju. Bitcoin ne generira nikakve novčane tijekove kao što ih generiraju dionice i obveznice niti ima alternativnu uporabu kao što je ima, primjerice, zlato.

Čak i da se prihvati budućnost bitcoina kao široko prihvaćene valute, to isključuje njegovu vrijednost kao investicijskog ili špekulativnog instrumenta. Široko prihvaćanje valuta zasniva se na njihovoj stabilnoj vrijednosti, koja će omogućiti obavljanje funkcija novca, a takva stabilna vrijednost umnogome poništava ikakvu investiciju ili špekulativnu svrhu kupoprodaje. To sasvim sigurno isključuje nadu u brze višestruke povrate. Gotovo svaka transakcija bitcoina predstavlja špekulaciju kojoj je jedina svrha što prije naći novoga kupca koji će platiti veću cijenu, pri čemu taj novi kupac isto tako kupuje isključivo kako bi što prije našao drugoga kupca koji će platiti još veću cijenu.

Drugim riječima, netko uvijek strada, najčešće “sitni investitor” koji naivno zadnji ulazi. Zato, kada mnogi dižu kredite kako bi kupovali bitcoin, treba podsjetiti na izjavu Joea Kennedyja starijeg, kako je 1929. shvatio da krah dolazi kada mu je mladić koji mu je čistio cipele počeo savjetovati koje dionice kupiti.