Sejong City u svakom je pogledu najmoderniji grad na svijetu. Smješten je 120 km južno od Seula, ima pola milijuna stanovnika, prostire se na 7100 hektara, a zbog najniže razine ispuštanja CO2 smatra ga se najekološkijim gradom svijeta. No zbog njega vladajućoj konzervativnoj Velikoj nacionalnoj partiji (GNP) prijeti potpuni raskol između frakcije oko predsjednika Lee Myung-baka i premijera Chung Un-chana, s jedne strane, te frakcije oko najmoćnije parlamentarne zastupnice Park Geun-hye.
Nju se smatra budućom predsjednicom jer već danas ima podršku 40 posto glasača. Prvi je problem svađa oko toga tome hoće li Sejong City doista postati novi glavni grad umjesto Seula, kao što je prvotno planirano, a drugi je to što grad – još nije ni izgrađen.
Svijest o tome da Seul više nije bogomdano mjesto za nacionalnu prijestolnicu postoji već godinama, jer je grad sa 11 milijuna stanovnika u središtu te čak 25 milijuna u metropolskom području strašno centralizirao zemlju u kojoj živi 50 milijuna Korejaca. Seul je usto postao pretrpan, najskuplji grad u Aziji i na sve moguće načine urbane košnice nepraktičan kao administrativni centar 15. gospodarske svjetske sile.
Imate li 45 milijardi dolara sitnog?
To što je Seul glavni grad još od 1394. praktičnim Korejcima nije predstavljalo problem, pa su početkom milenija počeli tražiti alternativu u pokrajinama Sjeverni i Južni Chungchong u središnjem dijelu zemlje. Konačno, 2002. bivši (liberalni) predsjednik Roh Moo-hyun objavio je da će se graditi novi grad u koji će biti premješteni vlada i administracija, a možda čak i parlament te vrhovni sud. Ime novoga grada odabrano je prema Sejongu Velikom, vladaru iz 15. stoljeća kojega se slavi kao oca korejskog pisma. Radovi su procijenjeni na čak 45 milijardi dolara koji bi trebali biti potrošeni u samo nekoliko godina.
No, kada pod sobom imate ekonomiju s BDP-om od gotovo 1000 milijardi dolara, takve brojke čine se tričavima. Takvim se investicijama, štoviše, potiče ekonomija, a iznenadna životna perspektiva da se preko noći iz najveće zabiti pretvore u predgrađe glavnog grada oduševila je stanovništvo u okruzima oko budućeg najvećeg gradilišta na svijetu. Međutim, njihov omiljeni predsjednik Roh Moo-hyun okončao je 2008. svoj jedini mandat na koji po zakonu ima pravo, a novi predsjednik odnedavno diže buru tvrdnjama da “zemlji nije potrebna obična spavaonica” te da je projekt smišljen zbog političke samopromidžbe.
Vladarica J. Koreje iz sjene
Frakciji oko novog predsjednika i premijera, na njihov neopisivi užas, suprotstavila se Park Geun-hye. Parlament, naime, ima 299 zastupnika, vladajuća stranka GNP ima stabilnu većinu od 169 zastupnika, no Geun-hye neslužbeno ih kontrolira čak između 90 i 100, što je čini apsolutno najmoćnijom političkom figurom u zemlji. Na prve naznake namjera državnog vrha da se odustane od Sejong Cityja kao glavnog grada, ili da ga se barem pretvori u poslovno, znanstveno i istraživačko središte, ona je drsko ustvrdila da revizija odluke parlamenta nije ništa drugo nego udar na parlamentarnu demokraciju.
Uz dodatnu podršku opozicije, ona si je mogla priuštiti i to da s govornice u parlamentu predsjedniku poruči da je “lopovčina” te da je on dan kasnije, progutavši gorku pilulu, moli da pristane na sastanak s njim kako bi spriječili raspad stranke. Razlog više da predsjednik zauzda ponos jest i ovotjedni zahtjev skupine od 113 zastupnika opozicije i frakcije Geun-hye da parlament istraži zbog čega je predsjedniku toliko stalo do opoziva demokratski izglasovane odluke o Sejong Cityju kao novom glavnom gradu do 2030. Iako se čini da prijedlog o istrazi neće dobiti većinu, predsjednik i premijer više ne spavaju mirno jer je južnokorejski parlament tako živahno mjesto da u njemu često sijevaju i šake.
zbog takvih i sličnih stvari lijepa naša Hrvatska ima Lepoglavu i Remetinec