Čovjek je za SOS situacije. Zovu ga kada treba spasiti neku posrnulu tvrtku. Ivici Vrkiću telefon je zazvonio i kada je oporba lani tražila čovjeka koji će promijeniti vlast u Osijeku. "Angažirali" su ga i lijevi i desni. Mijenjao je stranačke iskaznice hodajući po žici između ljevice i desnice. Sve ih je nedavno ujedinio i "srušio" HDSSB-ova gradonačelnika Krešimira Bubala. Iako je bio adut SDP-a, HNS-a i HSU-a, i sam je priznao kako mu to ne bi pošlo za rukom bez HDZ-ovih birača. Na pobjedi u borbi za prvog čovjeka Osijeka čestitao mu je Zoran Milanović, ali i Tomislav Karamarko. Na političku se scenu umirovljenik Vrkić vratio u velikom stilu.
Uveo Treći program
U pravoj je mirovini, kaže, bio nekoliko godina samo zato što tada nitko nije bio zainteresiran za njegov angažman. Radoholičar je za kojeg je čak i supruga rekla da nikad ne bi željela s njime raditi. U poslu je oštar i beskompromisan. Svi bližnji to znaju pa nastoje biti što dalje dok radi. Očekuje besprijekornu disciplinu, profesionalnost i energiju. Čega god se dohvati, želi to i istjerati na čistac. Upornost mu nitko ne osporava. Tko želi držati korak s njim, mora stisnuti gas. Ljuti se kada suradnici ne ispune ono čega su se prihvatili. Ako ga razočaraju, čak je spreman prestati komunicirati s njima. No, s njim, u konačnici, nije teško surađivati. Priznaju to i oni koji su se s Vrkićem znali žučno raspravljati.
Ne bježi od izazova pa se tako u svojoj 67. godini upustio u utrku za gradonačelnika Osijeka. U tu ga je bitku "gurnuo" aktualni ministar gospodarstva i sugrađanin Ivan Vrdoljak. Iza njega je tako ponovno stao HNS, u osnivanju kojeg je i sudjelovao i iz čijih je redova otišao prije točno dva desetljeća zbog neslaganja s Radimirom Čačićem.
Kada mu je politika prvi put okrenula život naglavačke, bile su mu tek 24 godine. Istaknuto je ime među hrvatskim "proljećarima", a blisko je surađivao sa Savkom Dabčević Kučar. Tadašnji predsjednik Saveza omladine Hrvatske naći će se s njom i na povijesnom sastanku u Karađorđevu u studenome 1971. godine. Bio je najmlađi za stolom, a samo dan prije uplovio je u bračnu luku sa suprugom Zorom. Josip Broz Tito smijenio je tada cijelo hrvatsko vodstvo. Život mladog političara i profesora sociologije te filozofije dramatično se promijenio. Nitko ga ne želi zaposliti jer nosi "epitet" državnog neprijatelja. Oduzetu putovnicu vratit će mu tek 18 godina poslije. U teškim su mu vremenima, kaže, više pomagali Srbi jer su Hrvati bili u strahu. Završio je i pravni fakultet.
U politiku se vraća prije prvih višestranačkih izbora 1990. Pridružio se Savki Dabčević Kučar i Miki Tripalu kada su osnivali HNS. Dočekuje tako i rat, a vojnu službu napušta početkom 1992. s činom bojnika HV-a. Sjeo je iste godine i u saborske klupe. No, ubrzo se razišao s HNS-om nakon dolaska Radimira Čačića na čelo stranke. Upravo mu je Vrkić bio jedan od protukandidata za tu poziciju.
Preuzet će na sebe osjetljiv zadatak mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Pokazat će se to jednom od najuspješnijih mirovnih misija u svijetu. Uzima tada člansku iskaznicu Tuđmanova HDZ-a. Prvi će ga hrvatski predsjednik poslije postaviti i na čelo HRT-a. Ostat će zapamćen po uvođenju Trećeg programa, ali i po tome što je "masnu" plaću za to mjesto od 40.000 kuna doslovce prepolovio. Nakon Tuđmanove smrti potpisao je pristupnicu DC-u, no aktivnim članom te stranke nikad nije postao.
Zadržava se još nekoliko godina u medijima, Branimir Glavaš postavlja ga za direktora Glasa Slavonije. Gorući gospodarski problem regije prije deset godina bila je, pak, tvrtka Belje. Potresali su ju štrajkovi radnika, očajnih zbog neisplate plaća. U misiju spašavanja Belja HDZ je pozvao upravo Vrkića. Već je bio u mirovini, a sam je tražio da za taj posao bude plaćen – jednu kunu. Tvrtku je osovio na noge i prodao Ivici Todoriću. Sličan scenarij primijenio je i lani u Tvornici ulja Čepin, u koju ga je dovela vlada Kukuriku koalicije. Odradio je, priznaju i sindikalisti, lavovski posao. Uljara je prodana Marku Pipuniću.
Poslovi su to u kojima treba vješto balansirati između politike i gospodarstva. A Vrkić je u balansiranju i spajanju naizgled nespojivoga "ispekao zanat". Vidjelo se to najbolje na nedavnim lokalnim izborima. Prvog radnog dana na gradonačelnikom poslu uz njega su sjedili i nezavisni Anto Đapić, i HDZ-ov Dražen Vidović i laburist Jaroslav Pecnik.
Bespravnih 50 kvadrata
Trenutačno nema nijednu stranačku iskaznicu. Njegovo šetanje slijeva nadesno i natrag jedni će nazvati nevjerodostojnošću. Nema veće stranke s kojom nije surađivao. No, priznat će mu i veliki koalicijski potencijal. Kritičari su u kampanji "secirali" i njegovu prošlost. Branimir Glavaš govorio je kako je Vrkić "prilično lagodno živio kao žrtva režima dok su drugi trunuli po kazamatima". Osporavat će mu i poduzetničke zasluge, tvrdeći kako je Belje mogao prodati i "boljim" kupcima. Nazivat će ga se pionirom divlje gradnje na Viru. Vrkić zaista jest dijelom zaslužan što na Viru danas postoji osječka "enklava". Naslijedio je zemlju od tete, a neke je parcele prodao i rođacima te prijateljima. Lokalna je vlast bespravnim graditeljima 70-ih godina gledala kroz prste. Odgovarao joj je dolazak vikendaša jer su razvojem turizma htjeli spriječiti gradnju nuklearke koju je bila predvidjela vlast u bivšoj Jugoslaviji. Vir je tada, naime, bio siromašan otok s jedva tisuću stanovnika, bez razvijene infrastrukture. Vrkić na Viru ima montažnu kuću od 50 kvadrata koja je u postupku legalizacije. Bavi se i pisanjem, objavio je desetak knjiga različitoga žanra. Za kvalitetan gradonačelnički posao, pak, trebat će mu mir u Gradskom vijeću, a bit će to pravi test umijeća balansiranja između lijevih i desnih.
>>Bubalo predao vlast Vrkiću u Osijeku