Sve nekretnine koje je navela u imovinskoj kartici dobila je obiteljskim nasljedjem i u povratu u posljednjih 15-ak godina. A taj proces povrata, kaže Urša Raukar, saborska zastupnica platforme Možemo!, još uvijek nije gotov. Odlučila je krenuti u proces denacionalizacije još 1996., kad je to postalo moguće prema Zakonu o povratu imovine. Nije joj, kaže, tada imalo smisla tražiti imovinu koja je oduzeta prije 60 godina, no odlučila se na to nakon što su je potaknuli prijatelji i pravnici.
- Rekli su mi, ako se ti to ne tražiš natrag, uzet će to netko drugi, neće to biti javno dobro. Stoga sam odlučila da ću se boriti da se ta imovina vrati u moju obitelj – rekla je Urša Raukar prilikom gostovanja na Večernji TV-u. Komentirala je reakcije javnosti na objavljivanje njene imovinske kartice, kao i činjenicu da je prozvana najbogatijom Možemovkom. Nije joj uvjerljivo, kazala je, da je baš ona najbogatija od svih koji su obveznici ispunjavanja imovinske kartice.
- Rekla bih da postoji mogućnost da su se imovine drugih prikazivale u nekom manjem vrijednosnom registru. Dok sam ispunjavala karticu, nisam željela prikazati aproksivativne ili podcijenjene vrijednosti niti sam razmišljala da će to prouzročiti toliko negativnih reakcija. Ispunjavala sam je sa željom da prikažem apsolutno sve što posjedujem kao primjer transparentnosti koja je nužna pri obavljanju javnih dužnosti – istaknula je saborska zastupnica i dodala da razumije negativne reakcije u dijelu javnosti kao posljedicu frustracija nepravdama i lošim upravljanjem u državi. Šume u Klenovniku, koje je navela u kartici, otkrila je, dobila je natrag prije pet, šest godina nakon gotovo dvadeset godina sudskog procesa. Osvrnula se i na slučaj u kojem je nagodbom od Grada Zagreba dobila odštetu jer je kuća koju je njen otac naslijedio od svoje majke u Podsusedu srušena bez pitanja 1986. godine, pa je sud presudio u njenu korist nakon 25 godina procesa. Ona je, inače, nasljednica Ivana Kukuljevića Sakcinskog koji je prije 178 godina održao prvi govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru. On je njezin prapradjed.
- U mojoj obitelji uvijek smo bili ponosni na svog pretka, ali nismo mislili da smo zbog toga posebni ili vrijedniji od drugih – opisala je U. Raukar-Gamulin povijesnog političara. Prisjetila se i medijskih početaka aktualnog zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, navodeći prosvjed u Varšavskoj protiv garaže ispod Cvjetnog trga kao vrijeme kad ga je zaista upoznala. Tu su bitku, rekla je, možda izgubili, no tad je stvorena energija, rekla je, na kojoj je kasnije nastao Zagreb je naš! i Možemo!, a koja je sad postala politička snaga u usponu.
- Taj trend se dogodio jer u državi vladaju okolnosti s raširenom korupcijom, netransparentnošću, socijalnim nepravdama, izostankom pravih rješenja za nagomilane probleme pa je politička opcija koja se odlučno suprotstavlja tim anomalijama neophodna, zbog toga su nas ljudi prepoznali - rekla je. Odlučila je zamrznuti mandat u Gradskoj skupštini, rekla je, kako bi se u potpunosti posvetila zastupničkom radu u Saboru, a zbog toga je odlučila i otići iz Zagrebačkog kazališta mladih, gdje planira još jednu predstavu u listopadu, nakon čega će se posve posvetiti političkom radu. Nije još sigurna, rekla je, hoće li se vratiti u Skupštinu niti hoće li se baviti gradskom politikom, no njeno djelovanje u Saboru, rekla je, dijelom je bavljenje i Gradom. Sve poteze Tomislava Tomaševića koje je povukao dosad pozdravlja, pa čak i one zbog koje je Povjerenstvo za sukob interesa pokrenulo predmete protiv nove gradske vlasti.
- Povjerenstvo će se o tome očitovati, iako se nisu očitovali kad su na isti način birani članovi uprave prije četiri godine. Ne vidim u tim recentnim odlukama problem, narocito s obzirom na okolnosti u kojima su donesene. No, poštujemo povjerenstvo, zato sam i svoju karticu ispunila tako detaljno, iz poštovanja prema toj instituciji – zaključila je.
Što je još rekla o svojoj obitelji, platformi Možemo! i Tomislavu Tomaševiću pogledajte u videu.
blahahahaha. hodajuci primjer cadillac komunizma i/ili champagne socijalizma. ali, ono, drito. spika antifasizam, radnici, socijalizam, simo tamo, a doma imovina od par milijuna eura. i jos kmeci i valja se po podu kada im hasanbegovic odlucio malo spinu zavrnut. e, pa fakat. kaj je je, one redikule iz neradnicke fronte ne podnosim ni pod razno, ali barem se drze svojeg stava. ali ovo, fake socijalisti koji bastine imovinu o kojoj sljakeri mogu samo sanjati, e to je fakat cringe na kub. ali, barem je jedna stvar u svemu ovom zabavna. mozemo se grohotom nasmijati onim glasacima stranke mozemo! koji su naivno mislili da biraju nekakve neoproletere, a kad ono plemstvo sakcinskog i zlatne mu poluge. hahahahahahahahahahahahaha