Vani o regiji, a kod kuće plašenje 'regionom'

U pet dana, u dva radna posjeta Bruxellesu i Londonu, premijer Tihomir Orešković susreo se i s predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem i s premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem. U jednom govoru na investicijskoj konferenciji Europske banke za obnovu i razvoj dvanaest puta spomenuo je riječ “regija” ili njezine izvedenice, referirajući se na zapadni Balkan. Srećom, HDZ nije više u oporbi, već je dominantna stranka u Oreškovićevoj Vladi, jer bi u suprotnom HDZ-ovci već javno prozivali premijera da odvlači Hrvatsku natrag na Balkan, kao što su prozivali bivšeg premijera i bivšeg predsjednika dok je HDZ bio u oporbi. Srećom, do Oreškovića valjda nije stigao memorandum o zabrani upotrebe riječi regija u diplomatskom novogovoru. Jer, da nije spominjao regija, teško da bi ga na investicijskoj konferenciji posvećenoj zapadnom Balkanu u londonskom EBRD-u itko razumio ili doživio ozbiljno.

Investicijska konferencija EBRD-a u Londonu pokazala je da investitori i dalje Hrvatsku vide kao dio tzv. zapadnog Balkana u većoj mjeri nego što je to HDZ, koji retorički inzistira na odmicanju od regije, spreman priznati. Možda je vrijeme da prestane politika plašenja hrvatskih birača pojmom “region”, da se racionalno odvagne ima li Hrvatska ekonomski i politički interes u regiji (a ima) i da se sukladno tome ponaša i u Zagrebu i u Londonu, i u Dubrovniku i u Beogradu, i u Vukovaru i u Bruxellesu.

Jer, ako Hrvatska sama sebi nametne takav mentalitet u kojem moramo paziti da će netko nekoga prozvati zbog korištenja riječi regija ili zapadni Balkan, onda će nas ta distrakcija omesti od glavnog cilja, a to su investicije, napredak i rast. Jedan sudionik EBRD-ove konferencije u kuloarima nam je prepričao kako je bivši premijer Zoran Milanović prije dvije godine uvjetovao svoj dolazak time da se u nazivu konferencije precizira da, kako je Hrvatska tada bila ušla u EU, to više nije skup o zapadnom Balkanu nego – o Hrvatskoj i zapadnom Balkanu.

“To je manje-više bio jedini uspjeh našeg sudjelovanja na konferenciji prije dvije godine”, ironično je komentirao taj sugovornik. I zaista, ako si kao cilj postavimo izbjegavanje svrstavanja u regiju ili na zapadni Balkan, onda je i rezultat jednako ograničen kao i zadani cilj. Umjesto da si za cilj postavimo modernizaciju zastarjele i prespore pruge Zagreb - Beograd, pa da se pobrinemo da se cilj i ostvari u kratkom roku, mi se zadovoljavamo time što smo, eto, pokazali da nismo Balkan, nego EU. Pokazali kome? Čemu? Jasno, bivši premijer Milanović imao je potrebu dokazivati se nazivljem, a ne sadržajem konferencije, jer je znao da desnica, kad je u oporbi, olako zloupotrijebi svaki detalj da bi optužila ljevicu da nije dovoljno hrvatska, da je tobože balkanska, jugonostalgična i slično. Zato je desnica jedina koja može i treba napraviti promjenu mentaliteta i racionalno gledati kako Hrvatska može imati koristi od suradnje u regiji, a ne iracionalno skakati na svaki spomen riječi regija ili zapadni Balkan.

EBRD je jedan od najvećih i najstabilnijih investitora na zapadnom Balkanu, a EBRD-ova konferencija okuplja i ulagače iz drugih institucija, tako da je to forum koji svaki hrvatski premijer mora vidjeti i na njemu biti viđen. Ideja konferencije je da se potiču zajednički, prekogranični projekti, ali svaki premijer na konferenciji nastoji igrati i solo igru, privući ulagače baš u svoju zemlju, a ne u susjednu, pa čak i kad to zahtijeva davanje povoljnijih uvjeta (manjih poreza, više ustupaka). Premijer Srbije u nedavnom intervjuu otvoreno se pohvalio kako je mnogim zemljama “uzeo” strane investitore. “Ja tim investitorima kažem: što vam ponude u okruženju, mi ćemo vam dati bolje”, rekao je Aleksandar Vučić. “Ako vam drugi daju infrastrukturu i 4000 eura po zaposlenom, ja im kažem, nema problema: evo vam infrastruktura i 4500 eura po zaposlenom”, dodao je Vučić. Crna Gora već ubire plodove politike aktiviranja zapuštenog državnog zemljišta u turističke svrhe (vidi primjer Porto Montenegro).

U okruženju, dakle, postoji natjecanje u privlačenju investitora. Hrvatska ima komparativne prednosti zbog kojih bi investitori trebali doći baš u Hrvatsku. Članica je Europske unije, koja u Hrvatskoj do 2020. planira uložiti 10 milijardi eura iz strukturnih fondova. Ima stratešku poziciju za razvoj velikih projekata energetske infrastrukture kao što su LNG terminal na Krku ili Jadransko-jonski plinovod. Ali Hrvatska istodobno mora prigrliti i iskoristiti svoju poziciju mosta između zapadnog Balkana i zapadne Europe. Ne treba bježati od te pozicije, ni u retorici ni u sadržaju.