Svaka peta osoba u Hrvatskoj u posljednjih mjesec dana odigrala je neku od igara na sreću, među liječenim hrvatskim ovisnicima o kockanju pretežno su mlađi muškarci u dobi od 20 do 35 godina, a prema procjenama The European Gaming and Betting Association (EGBA) udio sivog tržišta u RH iznosi 38% što je gotovo 2 milijarde kuna, koje odlaze nelicenciranim priređivačima igara na sreću samo u segmentu klađenja. Alarmantni su to podaci jer osim činjenice da je zbog toga na gubitku državni proračun, koji gubi značajan dio prihoda, važno je osvijestiti dimenziju problema koji se posljedično negativno reflektira na naše društvo u cjelini.
Dio je to činjenica koje su prezentirali stručnjaci na održanom okruglom stolu povodom mjeseca borbe protiv ovisnosti kojeg je organizirao Večernji list u suradnji s Hrvatskom Lutrijom, najvećim priređivačem igara na sreću.
Stručnjaci među kojima su bili Ana Jazić, voditeljica službe za korporativne komunikacije i društveno odgovorno poslovanje Hrvatske Lutrije te članica radne grupe za CSR/Responsible gaming pri European Lotteries, Matea Mateković, predstavnica Hrvatske udruge za igre na sreću, Dalibor Jelavić, glavni tajnik Hrvatske Udruge privređivača igara na sreću, Neven Ricijaš s Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta, Renata Glavak Tkalić s Instituta Ivo Pilar, Davor Bodor iz Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan i Iva Pejnović Franelić iz Zavoda za javno zdravstvo jasno su poručili - Hrvatskoj je nužna prevencija, naročito među mladima i njihovim roditeljima, ali i aktivnija suradnja i interes koji moraju iskazati u Ministarstvu financija kao regulatoru ovoga područja.
Pogledajte video: Okrugli stol Hrvatska lutrija
Naime, kao i u brojnim drugim segmentima tako i u ovom, u kojem se ovisnost o kockanju razvija brzo, ali se često uočava tek nakon nekoliko godina, država je zakazala slabijom regulativom i pasivnim odnosom prema sve većem broju nelegalnih on-line priređivača, između kojih prednjače kladionice koje su dostupne i maloljetnicima.
Štoviše u regulatornim mjerama odnosno pravnim propisima, predviđena je udaljenost školskih ustanova od kladionica i ona iznosi 200 metara, ali ne i od automat klubova i casina, već samo njihova međusobna udaljenost koja iznosi 500 metara. Izostaje i uputa što je s kladionicama, automat klubovima i casinima koji se nalaze u blizini učeničkih domova, kao i ostalih odgojnih ustanova, niti se vodi dovoljno računa o kladomatima odnosno samoposlužnim terminalima koji su postavljeni u kafićima i tako još dostupniji mladima.
Velik problem i prijetnju predstavljaju i nelicencirani on-line priređivači na sreću, koji nemaju kao što je to slučaj i obveza s legalnim privređivačima, jasne i stroge kontrole registracije igrača, a svrha istih je upravo sprječavanje uključivanja maloljetnih u igre na sreću.
– Nelicencirani priređivači igara na sreću izvan su kontrole. Kada se kod legalnih priređivača igara na sreću putem interneta igrači registriraju moraju unijeti OIB kojeg sustav porezne uprave Ministarstva financija provjerava kako bi se uistinu utvrdilo je li riječ o punoljetnoj osobi i na taj se način štite osjetljive skupine odnosno maloljetnici. No, nelicencirani priređivači potpuno zanemaruju važnost i ne posvećuju pozornost tom pitanju jer im je jedini interes profit, a što dokazuje sustav prijave sličan Facebooku na kojem se igrači prijavljuju tako da sami potvrđuju jesu li punoljetni ili ne – upozorila je Matea Mateković.
Da regulator u cijeloj priči može mnogo napraviti istaknuo je Dalibor Jelavić poručivši kako su takve stvari jednostavne za riješiti.
– Primjer su i kladomati u kafićima. S tim uređajima kontrola je prepuštena osoblju koje u njemu radi, odnosno konobarima. Zašto takvi kladomati nisu opremljeni uređajem za čitanje osobne iskaznice? U inozemstvu primjerice, automati za cigarete traže ubacivanje osobne iskaznice prije kupovine. Regulator to sutra može predvidjeti, a zašto to ne radi - ne znam – kazao je Jelavić.
Da je društveno odgovorno ponašanje prioritet u kojem moraju sudjelovati baš svi u društvu, ne samo educirani zaposlenici Hrvatske Lutrije kod kojih maloljetnici ne mogu uplatiti baš ništa, naglašava Ana Jazić.
– Kao prioritet već 45 godina Hrvatska Lutrija postavlja i društveno odgovorno poslovanje koje predstavlja pravi primjer pozitivnog djelovanja u društvu i prema društvu. Uspjeh se ne mjeri samo financijskim rezultatima već podrazumijeva i aktivnosti u segmentu društvene odgovornosti, sudjelovanje u promicanju vrijednosti i unaprjeđenju društva u cijelosti. Upravo je društveno odgovorno poslovanje i priređivanje igara na sreću činjenica koja Hrvatsku Lutriju izdvaja od konkurencije čiji je jedini fokus profit – kaže Jazić.
Sugovornici su složni - potrebna je jasna strategija na nacionalnom nivou ali i registar igrača, te sustav koji će umrežiti podatke svih priređivača igara na sreću koji bismo jasnije znali tko od igrača ima problem i kako bi u konačnici uistinu funkcionirala mjera samoisključenja kao opcija za sve one kod kojih dolazi do problema s prekomjernim igranjem i koji se žele isključiti i time si onemogućiti pristup igrama. Naime, ta opcija sada, a zbog neumreženosti svih privređivača, funkcionira na način da se igrač koji ima problema zbog prekomjernog igranja kod jednog priređivača posluži tom opcijom i kod njega više ne može igrati ni otvoriti račun, ali mu je ista opcija, odnosno igranje omogućeno kod drugog priređivača.
– Prateći trendove i istraživanja kod mladih, sve ih se više kladi na internetu i mi jednostavno moramo krenuti u denormalizaciju klađenja. Zato se danas jako puno radi na osvješćivanju učenika i mladih – kazala je Iva Pejnović Franelić.
Svijetla točka u tom je području znanstveno-istraživački projekt „Kockanje mladih u Hrvatskoj“ u okviru kojeg se razvio i prvi nacionalni, strukturiran i evaluiran preventivni program prevencije kockanja mladih pod nazivom „Tko zapravo pobjeđuje“ započet još 2010. godine na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu i podržan od strane Hrvatske Lutrije i Hrvatske udruge za igre na sreću. Ciljevi ovog programa su prije svega prevencija kockanja mladih, prvenstveno srednjoškolaca, razvoj osobno odgovornog ponašanja u području igara na sreću, te razvoj socio-emocionalnih vještina važnih za pozitivan razvoj mladih i prevenciju rizičnih ponašanja općenito – istaknuo je voditelj projekta, Neven Ricijaš sa ERF-a.
Višegodišnjim edukacijama stručnih suradnika i nastavnika u srednjim školama, danas se Program provodi u skoro 100 srednjih škola na području Hrvatske, a zahvaljujući dobroj suradnji sa svim dionicima koji podržavaju ove aktivnosti, edukacije, a time i širenje programa prema mladima, će se nastaviti u narednom razdoblju.
Sugovornici su se složili da dio preventivnih programa za srednjoškolce mora baš kao i prevencija svake druge ovisnosti biti uvrštena u kurikulume, kako bi među mladima razvili kritičku svijest ali i naučili ih posljedicama koje se nekontroliranim igrama na sreću mogu razviti.
– Ministarstvo je kroz ideju oporezivanja manjih dobitaka željelo povećati prihode u proračunu, a paralelno zanemarivajući reguliranje ilegalnog tržišta i porasta ovisnosti, stvorili su samo veći trošak državi. Naime procjenjuje se da se troši pola milijarde kuna na saniranje posljedica ove vrste ovisnosti, a statistika pokazuje da problem s prekomjernim igranjem ili ovisnosti o kocki ima 2,5 posto odraslih igrača – kazao je Neven Ricijaš.
Da je među ovisnicima o kocki najzastupljenije sportsko klađenje, aparati, a potom rulet kazao je Davor Bodor. Naglašava da liječenje ovisnika u Dnevnoj bolnici za ovisnost o kockanju traje ukupno 2 i pol mjeseca i između ostalog uključuje i obitelj kockara.
Da su podaci posljednjeg istraživanja alarmantni i da je nužno djelovati upravo na društveni stav kazala je Renata Glavak Tkalić.
– Svaki peti igrač u dobi od 15. do 64. godine smatra igre na sreću bezopasnim. Stoga smatram da se to treba definirati kao javnozdravstvenu temu – kazala je Glavak Tkalić.