Vice Vukojević želi čuti ispriku na posljednjoj sjednici Sabora

Jedanaest godina – toliko je Vice Vukojević morao živjeti s optužbama da je ratni zločinac. U tom razdoblju objavljeno je stotinu tekstova i emisija u kojima je prikazivan kao sotona. Premda je odmah kazao da je priču podmetnula BiH tajna služba, taj se njegov glas nije mogao čuti po medijima. Vukojević sada traži zadovoljštinu i o tome je obavijestio Predsjedništvo Sabora i L. Bebića. Pravosuđe BiH je, naime, ljetos obavijestilo hrvatsko da je Vukojević čist i da su optužbe bile izmišljene.

A bile su monstruozne. Sve je počelo kad je Irfan Ajanović Stjepanu Mesiću uručio knjigu Saveza logoraša BiH nastalu 199.godine, "Molila sam ih da me ubiju". Na 351. stranici, pod "Sabornik" napisano je da je Vukojević "silovatelj u pokušaju". Bošnjakinja je tvrdila da ju je on, onako bespomoćnu, obeščastio. "Ležala sam gola na kauču i bila gotovo bez daha od mlohavog tijela Vice Vukojevića koji je dahtao na meni... Nisam osjećala nikakvu bol... Bila sam kao žena nevina..., ali sam znala što je spolni akt...

Sjećam se govorio je: "Smrdiš, muslimanko, na islam, pa me tvoja sram blokirala". Nakon takvog opisa život za Vukojevića postaje pakao. U to je doba, nakon što je bio dugogodišnji politički zatvorenik u SFRJ, u Hrvatskoj bio jaki zastupnik i vodio saborski Odbor za istraživanje komunističkih zločina.

Zalagao se za lustraciju i popisivao bivše udbaše. I time sebi navalio na leđa neprijatelje, pogotovu jer je bio i svjedok na procesu u Münchenu o ubojstvu Đurekovića. No, Tuđman je cijenio Hercegovca i pričalo se da će Vukojević postati i sudac Ustavnog suda. To je i postao, a knjiga o silovanju pokrenula je medijski linč.

– Dio tih kleveta bio je posebno strašan, jer je izgovoren s govornice Sabora, uz izravan prijenos HTV-a – kaže danas Vukojević. Urezalo mu se da je Vesna Pusić 10. svibnja 2006. postavila pitanje o silovanju Sanaderu, a temeljem pisanja Ferala, Nacionala i emisije "Latinica". Nezadovoljna odgovorom, zatražila je da Vlada kod DORH-a inicira moj kazneni progon, kaže Vukojević.

Predsjednik mjerodavnog saborskog odbora D. Bošnjaković proslijedio je taj upit DORH-u. Oni pak Tužiteljstvu BiH, kojemu je trebalo 5 godina da utvrdi činjenice. Nakon potrage u BiH, Švedskoj i SAD-u BiH službe spoznaju da ta Bošnjakinja ne postoji, niti je Vukojević tada viđen u HVO logoru Vojno. DORH o tome ne obavještava Vukojevića, ali za medije kaže: "Iz pravosudnih izvida nije potvrđena osnovana sumnja da bi osoba počinila kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva".

– Zbog neljudskog odnosa, zbog javnog sramoćenja, patnji obitelji, jedina moguća satisfakcija jest da se informacija da sam bio žrtva montirane optužbe javno pročita u Saboru – očekuje sada V. Vukojević.