Vinjete su spas za autoceste

Hrvatska ne mora dati autoceste u koncesiju jer povećanjem efikasnosti njihova upravljanja može reprogramirati dugove Hrvatskih autocesta i Autoceste Rijeka – Zagreb, a onda i zarađivati poprilične iznose od cestarine koji bi se slijevali u državni proračun. Pokazuje to analiza Josipa Budimira, ekonomskog analitičara, člana uprave Francka i gospodarskog stratega HSLS-a.

Hrvatska planira od davanja u koncesiju autoceste na 50 godina dobiti između 2,4 i tri milijarde eura. Argumenti su za monetizaciju slabi financijski rezultati HAC-a i ARZ-a koji ne mogu više otplaćivati kredite, a ne mogu lako doći ni do novih kredita. Ukupan je dug tih dviju tvrtki oko 30 milijardi kuna. U sljedećih pet godina HAC mora vratiti 16 milijardi kuna, a ARZ 3,3 milijarde kuna duga. Stoga zagovornici koncesije navode da će koncesionar imati jeftinije izvore kapitala i da će efikasnije upravljati autocestama.

No Budimir upozorava na veliku cijenu koju bi Hrvatska za to platila jer će, osim dugova HAC-a i ARZ-a, platiti i ukalkuliranu zaradu koncesionara, a također će mu morati dati garancije za promet i valutni rizik.On stoga predlaže da Hrvatska sama restrukturira HAC i ARZ i spoji ih u jednu tvrtku, da kao model naplate cestarine uvede vinjete, da se teretni promet preusmjeri na autoceste te da se reprogramiraju kreditne obveze.

Korigirati rashode

Budimir u svojoj analizi navodi da su poslovni prihodi HAC-a u 2012. godini iznosili su 2,76 milijardi kuna, a poslovni rashodi 2,22 milijarde i da je iz poslovnih aktivnosti ostvaren pozitivan rezultat od 540 milijuna kuna.

– Korigiramo li poslovne rashode za iznos amortizacije od 1,4 milijarde kuna i rezerviranja od 100 milijuna kuna, dobit ćemo simulaciju EBITDA-e (zarade prije obračuna kamata, amortizacije i poreza) od oko dvije milijarde kuna. Dakle, neto dug od oko 22 milijarde kuna jest 11 puta EBITDA, što za poslovanje s cestovnom infrastrukturom, koja se najvećim dijelom amortizira u 40 godina, i nije tako neprihvatljivo – navodi u analizi Budimir. Od te dvije milijarde kuna mogu se otplaćivati kamate na trenutačni dug koje iznose oko milijardu kuna, a drugom milijardom mogu se servisirati glavnice.

Pritom će s otplatom glavnice padati iznos kamata i oslobađat će se sredstva za investicijsko održavanje cesta, navodi Budimir.No situacija s HAC-ovim financijama znatno bi se poboljšala nakon poslovnog restrukturiranja te tvrtke. Troškovi osoblja HAC-a, stoji u analizi, iznose oko 440 milijuna kuna, odnosno 160.000 kuna po zaposleniku. Smanjenjem broja zaposlenih proljetos za 274 godišnji trošak osoblja smanjen je za 40-ak milijuna kuna. Od preostalih 2506 zaposlenika u novo društvo za održavanje i naplatu cestarine (HAC ONC ) prešla su 2264 radnika.

U matici su pak ostala 242 zaposlenika. Budimir smatra da je u matici dovoljno da ostane raditi 40 zaposlenika i dva člana uprave, a tim smanjenjem broja zaposlenih za dodatnih 200 stvorit će se ušteda od oko 30 milijuna kuna, što s već ostvarenom uštedom daje 70 milijuna kuna. Na ostalim velikim troškovima poput sirovina, repromaterijala i vanjskih usluga, koji iznose oko 220 milijuna kuna, prema Budimirovoj procjeni, može se uštedjeti dodatnih 30 milijuna kuna.

S tih ukupno 100 milijuna kuna ušteda godišnje omjer duga i EBITDA-e smanjio bi se na 10,5. Budimir priznaje da i nakon provedbe poslovnog restrukturiranja ne bi bilo moguće servisirati tekuća dospijeća dugoročnih kreditnih obveza, pogotovo jer su ta dospijeća intenzivnija u bližoj budućnosti. No zato je potrebno provesti financijsko restrukturiranje, odnosno reprogram dugova. ARZ je pak u znatno goroj situaciji nego HAC.

Poslovni prihodi te tvrtke 2012. godine iznosili su 604 milijuna kuna, a poslovni rashodi 641 milijuna kuna. Gubitak iz poslovnih aktivnosti od 37 milijuna kuna korigiran za iznos amortizacije nematerijalne imovine od 327 milijuna kuna daje EBITDA-u od oko 290 milijuna kuna. Omjer zaduženja i EBITDA-e u ARZ-u je astronomski visokih 25 puta. ARZ-u samo za kamate godišnje trebaju 192 milijuna kuna pa mu za otplate glavnica kredita u dospijeću preostaje samo oko 100 milijuna kuna. A taj je iznos apsolutno nedostatan za servisiranje kreditnog zaduženja. Stoga je u slučaju ARZ-a nemoguće problem vraćanja kredita riješiti reprogramom obveza. No taj se problem rješava poslovnim restrukturiranjem te tvrtke i spajanjem s HAC-om.

ARZ na radnike godišnje troši 133,3 milijuna kuna i trošak po zaposlenom u toj tvrtki iznosi oko 175 tisuća kuna.

– Kako je ARZ u Hrvatskoj rekorder među koncesionarima autocesta s brojem od 4,2 zaposlena po kilometru autoceste, samim spuštanjem na razinu nerestrukturiranog HAC-a od 3,2 zaposlena po kilometru troškovi za zaposlene bi pali za 33 milijuna kuna. Uzmemo li kao cilj restrukturiranja HAC-ovih 2,7 zaposlenih po kilometru, broj radnika bi se sa 760 morao smanjiti na 480, odnosno za 280, što bi dalo uštedu od oko 50 milijuna kuna – navodi Budimir.Ostali troškovi mogli bi se srezati za 15 milijuna kuna.

Ukupno bi se restrukturiranjem tako uštedjelo 65 milijuna kuna pa bi procijenjena EBITDA uvećana za tih 65 milijuna kuna iznosila 355 milijuna kuna. Stoga bi omjer duga i EBITDA-e i dalje bio neprihvatljivih 20 puta. No spajanjem HAC-a i ARZ-a omogućile bi se dodatne racionalizacije. U toj bi se tvrtki broj zaposlenih trebao svesti na dva zaposlena po kilometru, što je blizu europskog prosjeka, a to bi onda značilo 2080 zaposlenih na 1042 kilometra autocesta.

Ako se kao trošak po zaposlenom uzme HAC-ovih 160.000 kuna, to znači da bi ukupni troškovi zaposlenih iznosili oko 330 milijuna kuna. Lani su HAC i ARZ imali pak troškove za zaposlene u ukupnom iznosu od 570 milijuna kuna pa bi ušteda bila 330 milijuna kuna, odnosno 240 milijuna kuna ako se uzmu u obzir već postignute uštede.

Reprogram kredita

Budimir smatra da bi se spajanjem HAC-a i ARZ-a na ostalim troškovima moglo uštedjeti oko 60 milijuna kuna. Ukupne uštede tako bi iznosile 300 milijuna kuna godišnje.

Kad se pak procijenjena EBITDA iz 2012., HAC-ova od dvije milijarde i ARZ-ova od 290 milijuna kuna, uveća za potencijalne uštede od 300 milijuna kuna, spojena tvrtka imala bi EBITDA-u od oko 2,6 milijardi kuna. Time bi omjer ukupnog duga od 29,4 milijarde kuna i EBITDA-e bio 11 puta.

– Neosporno je da je to omjer koji bi uz kvalitetan reprogram kreditnih obveza u prvih 5 do 6 godina omogućio urednu otplatu dugova po kreditima. Time bi bilo omogućeno dugoročno održivo gospodarenje mrežom autocesta bez potrebe za pronalaženjem novog koncesionara – navodi Budimir.

Prema njegovoj računici, dug HAC-a i ARZ-a mogao bi se tempom od 1,4 milijarde kuna godišnje otplatiti u sljedećih 20 godina, uz pretpostavku postojeće cijene kapitala. No uvođenjem vinjeta još bi se bolje poboljšalo financijsko stanje autocesta. One bi se mogle uvesti, prema Budimirovoj procjeni, u roku od dvije godine. A njihovim uvođenjem prihodi bi rasli 10-ak posto. Procjenu o mogućem rastu prihoda temeljio je na podacima iz Slovenije, gdje na gotovo upola kraćoj infrastrukturi autocesta ostvaruju desetak posto veće prihode.

– Država ne bi morala ništa od dugova HAC-a i ARZ-a otplaćivati. Naprotiv, nakon 20 godine mogla bi ubirati prihod u proračun od 1,4 milijarde kuna godišnje. Neto razlika u korist države bila bi jednaka dijelu duga HAC-a i ARZ-a koji država ne bi mogla otplatiti novcem dobivenim monetizacijom. Ako bi monetizacijom dobila 2,4 milijarde eura, država bi morala vraćati preostalih 1,6 milijardi eura – objašnjava Budimir.