U Ministarstvu obrane odbrojavaju dane do 5. rujna, do kada će još zaprimati ponude stranih ponuditelja i proizvođača za borbenu eskadrilu. To je jedina dobra vijest u zadnjih pet mjeseci, otkako je hrvatska Vlada zbog pandemije odgodila cijeli postupak nabave eskadrile. Tada su se brzo pojavile priče da će Vlada iskoristiti koronu pa definitivno odustati od nabave eskadrile, a sada stižu sasvim drukčiji “signali”.
– U Vladi nitko i ne pomišlja na odustajanje od nabave borbenih zrakoplova – tvrde u nabavu uključene osobe te potvrđuju da su i tijekom ljeta nastavljeni kontakti s ponuditeljima.
U srpnju bili u Zagrebu
Nakon izbijanja krize s koronavirusom i nakon potresa u Zagrebu, na sjednici Vlade početkom travnja premijer Andrej Plenković objavio je odluku da se do daljnjega odgađa proces nabave borbenog zrakoplova.
– To je jedina ispravna odluka u ovom trenutku, pismeno ćemo obavijestiti o promijenjenim datumima i zemlje uključene u natječaj – objasnio je. Određen je tako novi datum, početak rujna, a kasnije se saznalo da su odgodu zbog pandemije tražili SAD i – Francuska!
U igri su bili novi američki F-16 Block 70, novi švedski Gripeni C/D, a od rabljenih grčki, izraelski i norveški F-16, francuski Rafale i talijanski Eurofighteri.
U MORH-u potvrđuju da je tijekom srpnja u Zagrebu boravila visoka vojna delegacija iz Francuske pa najavljuju kako će “Francuska ići prema Hrvatskoj s vrlo ozbiljnom ponudom”.
Interes Francuza i jest gotovo najveća senzacija drugog po redu hrvatskog natječaja, jer do sada ta zemlja nije pokazivala veći interes za naš natječaj. Zašto je sada drukčije, postalo je jasno kada se u srpnju pred francuskim parlamentom pojavilo dramatično izvješće o proizvodnji borbenih aviona Rafale, jer je proizvođač Dassault objavio kako im stižu otkazi narudžbi te spas i nade polažu u natječaje u Finskoj i Švicarskoj 2021.
U istom izvješću spomenuta je i Hrvatska, koja je ocijenjena “perspektivnom” jer bi njoj prodali eskadrilu rabljenih zrakoplova Rafale! To jest odjeknulo, jer Francuzi još nikome nisu prodali rabljene Rafale, pogotovu ne one koji su se pokazali efikasnima i koji su isprobani u ratnim uvjetima, pogotovu u Libiji, gdje su jedini napadali bez pratnje i zaštite lovaca. Dvomotorni Rafali su se, naime, pokazali sposobnima istodobno obavljati i zadatke bombardera i presretača.
U utorak je novi ministar obrane Mario Banožić dao izjavu iz koje se može zaključiti da Hrvatska nije odustala od nabave (“Smatram kako je to od presudnog značaja za daljnji razvoj sposobnosti HRZ-a i unapređenja sigurnosti RH”), ali i da u Vladi i MORH-u nisu slijepi, nego vide kako se u našem susjedstvu svi pojačano naoružavaju, a naročito Srbija, što se vidi u dijelu Banožićeve izjave u kojoj kaže da eskadrilu nabavljamo i zbog “stabilnosti ovog dijela Europe”. Banožić objašnjava kako međuresorno povjerenstvo za nabavu višenamjenskog borbenog aviona nakon otvaranja ponuda u rujnu treba vidjeti “što je to financijski i politički najrealnije i ono što će svakako doprinijeti budućnosti borbene komponente HRZ-a u idućih 30 ili 40 godina”. U takvu se izjavu više uklapa nabava novih zrakoplova, ili novijih rabljenih, dok se nabava rabljenih aviona starijih od 30 godina ne bi mogla uklopiti u želju da ovo rješenje za HRZ “vrijedi idućih 30 ili 40 godina”.
Ponude bi se, nakon otvaranja razmatrale nekoliko mjeseci, uz nastavak razgovora s ponuditeljima. Ranije je bilo najavljivano da bi postupak odabira mogao potrajati od četiri do pet mjeseci, no još nije najavljeno ostaje li taj dio plana, ili će se, zbog novih okolnosti i financijskih problema zbog korone, postupku pregovaranja dati više vremena.
Vladino povjerenstvo po završetku posla dalo bi preporuku Vladi i predsjedniku Republike, a potom ostaje samo donošenje konačne odluke o izboru aviona.
Ključan način financiranja
Način financiranja bit će odlučujući pri izboru, a sigurno je da će eskadrilu Hrvatska moći nabaviti isključivo kreditom uz rok otplate ne kraći od 10 godina, a kako se radi o velikoj svoti, izglednije je da će otplata ići izravno iz državne blagajne kako ne bi “pojela” vojni proračun.
Pri tome valja ukalkulirati da će HRZ u iduće četiri godine izgubiti sposobnost vlastitog nadzora neba jer će tada morati prizemljiti zadnje preostale MiG-ove 21. Kao članici NATO-a air policing će tada privremeno morati preuzeti Italija i Mađarska. Provede li, međutim, Hrvatska do tada i odabir i potpiše ugovor, u dogovoru s ponuditeljem mogu se dogovoriti različite opcije u kojima bi se problem mogao premostiti bržim početkom obuke naših pilota u zemlji ponuditelja, a onda, nakon obuke prvih šest naših pilota koja će potrajati barem godinu dana, razmještanjem prvih nekoliko zrakoplova (barem dva dvosjeda) dok se čeka na isporuku cijele eskadrile.
Dok su susjedi “zvanični četnici” u Srbiji i agresivni muslimani u BiH nažalost Hrvatska mora biti kvalitetno i nadmoćno naoružana. U takvom okruženju Hrvatska mora biti spremna sa uvježbanom vojskom i adekvatnim naoružanjem obraniti narod i teritoriji. 1991 se ne smije ponoviti nikad Hrvatski narod više neće biti stoka za klanje. Iako je cijena aviona visoka cijena života je još i veća.