Subota 3. rujna
Špijuniranje bi bilo dokaz da ga Srbija i zaslužuje
U povodu uhićenja Čede Čolovića u Srbiji pod sumnjom da je hrvatski špijun, reći ću nešto što još nitko nije rekao. Mnogi hrvatski značajnici, s tehničkim premijerom Oreškovićem na čelu, poriču da je riječ o špijunu, predsjednica govori o neobičnom ponašanju Beograda, neki slučaj pripisuju trajnom nastojanju istočnih susjeda da optužuju i provociraju, a meni bi bilo drago da je hrvatski Srbin (koji živi u Srbiji pošto je tamo otišao poslije Oluje te često posjećuje svoj kninski zavičaj) – hrvatski špijun. Jedino ako nije ucijenjen. Bio bi to znak da Hrvatsku osjeća svojom domovinom, da je možda shvatio što je i kakva je bila agresija te da država, koja je Srbe u Hrvatskoj puno više zlorabila nego što ih je poštovala i koja nasljeđuje politiku agresora zaslužuje ono što on radi. Mala je vjerojatnost da je Čolović takav, ali je lijepo zamišljati da jest.
Nedjelja 4. rujna
Jozić prema protivnicima kao partijski dužnosnik
Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, jedan od glavnih autora Hrvatskog pravopisa, obuzet je svojim protivnicima. Pa kaže: “Pravopisni rat je gotov: lobiji su se bunili jer besplatno dijelimo pravopis, no sada im borba više nema smisla”. Hoće reći kako je motiv nezadovoljstva njegovim uratkom među onima koji su pravili druge pravopise novac, ali kakav god motiv bio, autori tih pravopisa kao što su Babić, Ham, Moguš..., od Jozića su kudikamo ugledniji, u usporedbi s biografijama tih stručnjaka njegova je patuljasta, a njihovi priručnici bili su vrhunski dometi u hrvatskom jezikoslovlju. Osim toga, ne dijeli on besplatno pravopis niti na njega troši iz svog džepa, svaki primjerak i svaka objava na internetu plaća se iz proračuna ili iz džepa građana. Jozićeva opsjednutost protivnicima ide sve do sramotnih političkih optužbi, pa će tako, rekavši kako Hrvatski pravopis smeta “nekim našim ekstremistima”, trijumfalno zaključiti: “Tješi me jedino to što je riječ o – ekstremistima.” To je u biti ista optužba kao ona koju su davno u jugokomunizmu o potpisnicima slavne Deklaracije izricali partijski dužnosnici. Ekstremno znanstveno.
Ponedjeljak 5. rujna
Nepravde i bijede u temelju su ovoga svijeta
Na prigovore da se Majka Terezija previše družila sa svjetskim moćnicima, papa je, proglašavajući je svetom, uzvratio primjerom njezina govora u Ujedinjenim narodima u kojem je silnike iza kojih stoji ta ustanova optužila kao krivce za siromaštvo i glad u svijetu. Nije to baš neki pothvat, kao da je Dunav zaustavljala dlanovima. Nepravda i bijeda u temelju su ovoga svijeta, svi bogatuni na ovom planetu znaju ili mogu znati da je njihovo bogatstvo oteto i nemoralno stečeno, da su u njega ugrađeni ljudska patnja, siromaštvo, glad, ratovi, stradanja cijelih naroda i država. Da nema, na primjer, afričke bijede i međusobnog klanja plemena, ne bi bilo plemenitih metala ugrađenih u mnoge uređaje, od mobitela i laptopa do svemirskih brodova. Ili, gdje bi bilo bogatstvo Zapada da nema nafte i drugih energenata i sirovina ukradenih nemoćnima. Gdje bi bili novi, kineski bogatuni da ih ne podupiru komunisti na vlasti koji su obespravili i drže u nepodnošljivoj oskudici stotine milijuna proletera. Majka Terezija bila bi svetija da u svijetu u kojem bogatstvo nameće mjerila i upravlja medijima pa se takav i njoj divi njezina dobročinstva nikad nisu izašla izvan svijeta sirotinje nego je kao svetica medijski hit nakon što je kanonizirana u Vatikanu koji se po blještavilu od toga bogatstva ne razlikuje.
Utorak 6. rujna
Nema poistovjećivanja s domovinom, nema djece
Ove se godine u osnovne škole upisalo 1375 manje prvašića nego lani, a četiri tisuće manje nego 2006. godine. Predsjednik Školskog sindikata Preporod Željko Stipić kaže da je dramatičan pad broja učenika počeo baš prije deset-dvanaest godina. Dakle, sve je očitije kako poslije Tuđmanove smrti Hrvatska sve dublje tone u gospodarsku, dužničku i demografsku katastrofu, kako nemilice rasprodaje svoja nacionalna bogatstva i gubi suverenitet i ponos u dodvoravanju Europskoj uniji u kojoj se vidi “jedini spas”. Smanjivanje broja djece u školama posljedica je gubitka obnoviteljske, rađalačke spone između ljudi i države, spone koja stvaranju obitelji i ostanku u zemlji daje smisao. U Hrvata je nestalo ili je tragično oslabilo poistovjećivanje s domovinom. Izdajnički predajući financijsku, gospodarsku, političku i vjersku suverenost drugima, elite oduzimaju vrijednost i moć patriotizmu. Prodaja banaka i strateških državnih tvrtki strancima, zaduživanje kao način održanja, sramotno odricanje Kaptola od Stepinca pred spregom pape i Srpske pravoslavne crkve, popuštanje Srbima u međusobnim odnosima i u EU pod pritiskom Angele Merkel koja se Hrvatskom lopta baš kao Hitler, kobno smanjivanje broja prvašića – sve je to iz iste priče o poslijetuđmanovskom rashrvaćivanju Hrvatske.
Srijeda 7. rujna
U Čačiću ima dinamike kao u ljenjivcu u ZOO-u
Čuli ste izbornika nogometne reprezentacije Antu Čačića prije i poslije utakmice s Turskom u kojoj smo izborili bijedni bod. Jeste li ga razumjeli? Ako i jeste, bilo je to s naporom, kao što s naporom razumijemo što nam govore ljudi na umoru. U tom čovjeku, koji odlučuje o igri u tako živom sportu, ima dinamike kao u onom ljenjivcu u ZOO-u koji po cijeli dan drijema na stablu i napravi korak svakih pola sata. Kakvi mogu biti motivi igrača koje vodi takav polumrtvac!? Mogu biti samo polumrtvi. Ali i Modrić i drugi poslije utakmice hvale igru i kude sreću koja nam nije bila sklona, na isti način na koji govore o “dobroj igri” na Euru, pa čak i o euforiji koju s toga natjecanja treba zadržati, euforiji koja je bila – katastrofalni neuspjeh u skupini i povratak kući. Postali su pravi majstori u zastiranju debakla obmanom o dobroj igri. Poslije i Eura i Turske Čačić ostaje, ali samo zato što ga je izabrao najveći zlotvor što se ikad pojavio u hrvatskom nogometu i vjerojatno budući robijaš.
Četvrtak 8. rujna
Djecu i treba učiti razlici između kućanica i ‘kurvi’
Mediji se zabavljaju udžbenikom glazbenog odgoja za prvi razred osnovne škole, u izdanju zagrebačke Alfe, u kojem cteži prikazuju “mamicu” čedna izgleda u skromnoj odjeći s pregačom i “ženu”, plavušu bujnih grudi u uskoj suknjici i u štiklama. Tako i treba! Djecu od malih nogu treba učiti razlici između kućanica i “kurvi” kakve svaki dan gledamo na televizijama, u filmovima, u 95 posto drugih medija, u rasponu od diskretnih i manje diskretnih erotskih aluzija do ekstremne inačice u obilju pornografije na internetu i drugdje. Istina, malo je nejasno kako će dijete od sedam godina uopće doživjeti te slike kad po uzrastu ne može razgovijetno pojmiti njihova značenja. U Alfi kažu da taj udžbenik postoji već deset godina i odlučno odbijaju prigovore, bit će zato što su se glavni ljudi iz te izdavačke kuće unaprijed iskupili. To jest, njezin dugogodišnji glavni urednik Božidar Petrač najkršćanskiji je autor u hrvatskoj književnosti a vlasnik Miro Petric u jednoj je svojoj knjižari objesio sliku na kojoj je s papom Ivanom Pavlom Drugim. Pa, s Božjom pomoći!
Petak 9. rujna
Nijedan grad nije mi upečatljiv kao Imotski
Ovoga sam ljeta produžio boravak u svom imotskom zavičaju. Zavičaju koji je kao i domovina drugo ime vječnosti. Pogotovo ga vječnim čini gradić Imotski, koji mi je, neka mi se oprosti, ljepši od svih hrvatskih gradova na obali i otocima. Nijedan grad ne ostavlja tako upečatljiv dojam da je, na uzvisini, prirodno izrastao iz kamena na kojem počiva i od kojega je sagrađen. Kao da je vršnjak svojih valjda najljepših jezera na svijetu, Modrog i Crvenog, kao da su ta jezera, iz zahvalnosti zemlje, nastala nakon vađenja kamena za gradnju njegovih kuća. Kad ga gledate s udaljenosti, gotovo je nestao u obilju betona koji ga okružuje, ali kad uđete u grad, vidite da mu ništa nije narušilo ljepotu i osjećate da ste ušli u njegovu kamenu povijest koja vas štiti od suvremenih arhitektonskih i drugih agresija. Počivate na toj povijesti kao što ste nekad u djetinjstvu i mladosti usnuli počivali na majčinu jastuku. Možda je prednost nas koji nismo rođeni u njemu nego u težačkoj okolici što su nam se u duši ujedinjavali polje, vinogradi, krave i drugi miljenici kojima smo bili pastiri, stare kamene kuće razbacane po selu, s tim skladom koji je bio savršeni čuvar vječnosti.
>> Srbijanski mediji: Čolović se nagodio za tri godine zatvora