Učio ih, učio od srijede do petka, al’ se nisu makli dalje od početka. Tako je velikan srpske književnosti Jovan Jovanović Zmaj opisao uzaludne napore starog patka koji je „i knjigom i prutom“ podučavao pačiće. Prvo sankcijama, a zatim vojnom intervencijom, civilizirani je svijet nastojao Srbiju naučiti lekciju, ali također bez uspjeha. Srbija i dalje živi u mitovima, zauzima se za „humano“ preseljenje stanovništva i prekraja granice.
Indikativno je da se velika – da ne kažemo povijesna – obraćanja srbijanskih lidera kosovskim Srbima odigravaju svaki put sve sjevernije. Nekad na Gazimestanu, sad u Kosovskoj Mitrovici, a sljedeći put vjerojatno u Nišu i potom Beogradu. „Ništa više ne nauči Srbadija ta nego što je prije znala: Ga, ga, ga, ga, ga“, da parafraziramo Zmaja Jovu. Srbija je i ovaj put zaigrala opasnu igru. Načelno nema ništa loše u tome da se Beograd i Priština dogovore o razmjeni teritorija i stanovništva. Dok se do rješenja dolazi mirnim putem, što za ovaj dio Europe nije baš uobičajeno, dotle problema nema. Barem u teoriji.
No dogovor dvaju smrtnih neprijatelja ne odvija se u laboratorijskim uvjetima u kojima nema vanjskih faktora. Ima ih, i to mnogo, s interesima koje je nemoguće pomiriti. Zato je ova inicijativa vraški opasna, jer otvara novi prostor za nadjačavanje velikih u našem neposrednom susjedstvu. SAD je prvi deklarativno podržao rješenje koje ide u smjeru korekcije granica. Neki će to pripisati poslovičnoj američkoj pragmatičnosti, ali ovdje se radi o nečem drugom. Kosovo je američki projekt i njegova bi stabilizacija dodatno učvrstila njihov utjecaj u jugoistočnoj Europi. Nakon ulaska Crne Gore u NATO, ovo bi za Amerikance bila druga velika pobjeda. Rusima se prostor sve više sužava i oni su prvi koji će nastojati minirati dogovor. Vučić jest zarobio Srbiju i vlada njome kao despot, ali postoji kalif i iznad kalifa i zove se Vladimir Putin.
Ruska je propagandna mašinerija u Srbiji toliko jaka da je se treba pribojavati i Vučić. To je, uostalom, glavni razlog zašto on konačnu predaju Kosova – ili njegova najvećeg dijela – pakira u divljenje Miloševićevu liderstvu i morbidnu velikosrpsku patetiku. Klasična kontrola štete prokušanim metodama. I na kosovskoj strani ima prostora za razne utjecaje jer između predsjednika Thaçija i premijera Haradinaja ne cvjeta ljubav. Nešto će se pitati i EU koji je ipak krajnja destinacija i Srbije i Kosova. Granične korekcije po etničkom principu protivne su svemu što Bruxelles zagovara. Prihvaćanje ovakvog rješenja značilo bi novu legitimaciju nacionalističkih i suverenističkih težnji u Europi koje establišment EU vidi kao najveću prijetnju i otvoreno naziva nazadnima, opasnima i antieuropskima.
Bio bi to autogol. Hrvatska, iako članica EU i NATO-a, u ovoj se priči ne treba gurati u prve redove da bi odrađivala posao emisara za bilo koju stranu niti da bi napakostila Srbiji. Naš je interes prvenstveno mir. A njega neće biti dozvolimo li Vučiću amnestiranje Miloševića i krivotvorenje povijesti hrvatsko-srpskih odnosa. Zato na njegov govor u Mitrovici naše vlasti moraju odlučno reagirati. Vrijeme je da Vučić postane persona non grata u Hrvatskoj, ma što o tome mislili Bruxelles, Washington ili Moskva.
Pogledajte video: Oružje koje je imalo ključnu ulogu u oslobađanju Hrvatske
ne samo on , nego i dacic , vulić...