Za EU su zatvaranje Bajakova i izbjeglice 
u Sutli hrvatske mrlje

        U nešto više od mjesec dana koliko je Hrvatska prisiljena nositi se s neizdrživim priljevom ljudi u ovoj praktički biblijskoj seobi naroda, u Europi se zaista učvrstio dojam da Hrvatska to radi najbolje što može i da postupa humanije nego Mađarska i Slovenija, no istina je također da vodeći dužnosnici EU vide dvije mrlje na toj inače primjerenoj hrvatskoj politici. Te dvije mrlje su zatvaranje Bajakova i scena na Sutli, odnosno usmjeravanje jedne izbjegličke kolone na mali most preko Sutle, što je dovelo do kaosa i do toga da izbjeglice i migranti gaze hladnu rijeku usred noći.

I jedno i drugo je Hrvatskoj upisano kao minus. Kad su predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker i drugi dužnosnici na nedjeljnom skupu o tzv. zapadnobalkanskoj ruti u Bruxellesu govorili da se mora stati na kraj tome da ljudi gaze po “hladnim rijekama na Balkanu”, referirali su se upravo na scenu sa Sutle. U situaciji kad slovenski premijer Miro Cerar maše uokolo snimkama s helikoptera, tvrdeći da su hrvatski policajci odgovorni za tu scenu na Sutli, te kad dužnosnici EU ostavljaju dojam da u ovom slučaju vjeruju Ceraru, to nije dobro za Hrvatsku i njezin ugled.

Jednako kao što za ugled Hrvatske nije bila dobra odluka da pokuša ucijeniti Srbiju zatvaranjem graničnog prijelaza Bajakovo za teretni promet sve dok Beograd ne smanji broj izbjeglica i migranata koji stižu na hrvatsku granicu. Odnosno, dok službeni Beograd, po sistemu koji je naš premijer nazvao “šaraj malo”, ne počne slati barem dio ljudi na bodljikavu žicu na mađarsko-srpskoj granici, a dio preko Rumunjske opet u Mađarsku. Sada, kad je bodljikava žica niknula i na mađarsko-hrvatskoj granici, jasno je da Srbija od 15. rujna nije usmjeravala nikoga na mađarsku granicu iz istog razloga zbog kojeg Hrvatska nakon 17. listopada više ne usmjerava nikoga na mađarsku granicu – Orban je, naime, zazidao tu trasu.

Slovenija se danas pokušava postaviti prema Hrvatskoj slično kao što se Hrvatska pokušavala postaviti prema Srbiji: uvjetovati smanjenje broja migranata, kao da ti migranti u prethodnu državu ne ulaze u istom broju u kojem kasnije žele ući u sljedeću tranzitnu državu na ruti.Ali ipak treba ponoviti da, bez obzira na ove dvije mrlje u taktici (ne strategiji, koja je nešto drugo od taktike i koja je dobra), Hrvatska nije izvor problema. Taj argument smo naglašavali od prvog dana kad je ruta preusmjerena na Hrvatsku: RH nije prva zemlja u kojoj izbjeglice iz Sirije ili Afganistana kroče na teritorij EU, nego je prva zemlja Grčka, i ako negdje treba riješiti problem onda je to na granici Turske i Grčke.

Premijer Zoran Milanović uspio je na nedjeljnom skupu u Bruxellesu ublažiti prvi nacrt deklaracije koji je bio nepovoljniji za Hrvatsku i, uz pomoć još nekih sudionika skupa, usmjeriti sadržaj deklaracije prema rješavanju problema u Grčkoj. Jer, ako se priljev ljudi smanji u Grčkoj, onda ga je lakše usporiti i u Hrvatskoj, za koju je Milanović ispravno pred stranim novinarima naglasio da je tek četvrta zemlja u lancu. Ako se ništa ne promijeni u Grčkoj, onda se ne može očekivati od zemalja koje su dalje u lancu da one nešto značajnije promijene.Problem je, međutim, što se ljude ne može tako lako zaustaviti jednom kad se nalaze na moru između Turske i najbližih grčkih otoka, ma koliko ta morska udaljenost bila mala. Zaustavljanje ljudi na moru donijelo bi nove nesreće i nove scene utapanja. Migrante se jedino može zaustaviti na turskim plažama, prije no što uđu u more.

I zbog toga je ključno da profunkcionira suradnja dogovorena u akcijskom planu između EU i Turske. Ako i kada Turci počnu zaustavljati isplovljavanje migranata sa svojih obala, onda na red dolazi Grčka koja mora povećati kapacitete u prihvatnim centrima, zadržavati tražitelje azila u tim centrima i vraćati one koji ne žele zatražiti azil ili im zahtjev bude odbijen jer su ekonomski migranti. Kad to profunkcionira u Grčkoj, rijeke ljudi koje sada imaju dojam da je vrlo lako proći rutom do Njemačke jer zemlje (poput Hrvatske) organiziraju prijevoz dalje, mogle bi steći drukčiji dojam: da više nema lakog prolaska rutom i da je bolje ostati u Grčkoj, zatražiti azil i biti relociran uredno, uz plaćenu zrakoplovnu kartu, u neku od drugih država EU koje su pristale primiti određen broj izbjeglica po sustavu kvota. U ovako kaotičnoj situaciji nije lako okrenuti trend i provesti ovaj plan, ali to je plan. Jedini koji EU zasad ima za zaustavljanje priljeva tzv. balkanskom rutom.