Od potpisivanja Daytonskog sporazuma deseci tisuća građana Bosne i Hercegovine, možda i stotine, svih nacionalnosti, trajno su napustili zemlju. Točan broj onih koji su se odlučili za nastavak života tisućama kilometara daleko od BiH nije moguće utvrditi, jer u BiH od 1991. godine nije organiziran popis stanovništva, a ne postoji ni jedinstvena baza podataka o građanima i njihovu trenutačnom boravku.
Ipak, podaci raznih nevladinih organizacija i udruga koje se bave migracijama govore da je broj bosanskohercegovačkih iseljenika u posljednjih pet godina dostigao 100 tisuća. Iako su razlozi odlaska različiti, najčešće su vezani uz težak socijalni status u BiH i neperspektivnost života u državi koja se nezuspješno oporavlja od ratnih razaranja.
Livnjaci sele u Švedsku
Prema neslužbenim podacima, iseljavanja je najviše na području Livna i Bihaćke krajine. Najčešća su odredišta iseljenika Australija, Sjeverna Amerika i skandinavske zemlje. Iz Bihaća, Velike Kladuše i Cazina odlaze prije svega Bošnjaci, i to iz političkih razloga. Čelnici Demokratske narodne zajednice već godinama upozoravaju da se pristaše Fikreta Abdića iseljavaju u prekooceanske zemlje, jer su u Bihaćkoj krajini izloženi stalnim pritiscima i maltretiranju tamošnjih vlasti. U toj stranci tvrde da je većina Abdićevih pristaša, koji su nakon sloma autonomne pokrajine Zapadna Bosna prešli u Hrvatsku, u proteklih šest godina, uz pomoć raznih agencija i svojih rođaka, trajno odselila u Sjevernu Ameriku. Navodno su tisuće krajišnika tako napustili BiH.
U posljednje je dvije godine posebno pojačano iseljavanje hrvatskih obitelji s područja Livna i Tomislavgrada. Riječ je uglavnom o mladim obiteljima i osobama koje imaju rođake u prekooceanskim i skandinavskim zemljama. Prema dostupnim podacima, samo u ovoj godini azil u Švedskoj zatražilo je oko tisuću građana BiH s bosanskim i hrvatskim putovnicama. Prošle je godine azil u Švedskoj zatražilo više od četiri tisuće osoba iz BiH. Uz Livnjake, azil u Švedskoj najčešće traže Hrvati iz središnje Bosne. Koriste hrvatske putovnice kako bi izbjegli strogi vizni režim i domogli se švedskog teritorija.
Za razliku od Švedske, koja je samo manjem broju bosanskohercegovačkih građana odobrila azil, prekooceanske su zemlje spremnije prihvatiti "mlade i zdrave bračne parove". Tu formulaciju, naime, koriste mnogobrojne agencije koje "posreduju" pri iseljavanju bosanskohercegovačkih državljana u Kanadu, Australiju i Novi Zeland. Mnoge od njih usluge nude preko novinskih oglasa, a poželjno je da su iseljenici nacionalno mješovite obitelji. Posredničke usluge građani BiH plaćaju tisućama dolara, a uglavnom odlaze mladi ljudi koji, radi što lakšeg i bržeg odlaska preko oceana, sklapaju "interesne" brakove s osobama drugih nacionalnosti.
Viza za "ljubav"
U posljednje vrijeme potencijalni iseljenici koriste provjerenu metodu iseljavanja u zapadnoeuropske zemlje, prije svega u Njemačku. Posredstvom rođaka sklapaju fiktivne brakove s njemačkim državljanima, što im trenutno omogućuje dobivanje njemačke vize.
- Preko rođaka smo stupili u kontakt s jednom Njemicom koja je pristala na brak s mojim mužem. Za sklapanje tog fiktivnog braka platili smo joj 20 tisuća maraka. U međuvremenu smo se mi razveli, kako bi se moj muž formalno mogao oženiti tom Njemicom. Nakon dvije godine on bi trebao dobiti trajnu i boravišnu vizu u Njemačkoj, nakon čega će podnijeti zahtjev za razvod braka s Njemicom, a onda ću i ja s djecom moći k njemu, kaže jedna Sarajka koja se zajedno sa svojim, formalno bivšim mužem, odlučila na taj neizvjesni korak.
Deseci takvih primjera registrirani su u Sarajevu a, kaže naša sugovornica, ovo je rizičan, ali i jedini mogući način za trajni odlazak u Njemačku. Kako doznajemo, njemačke su vlasti upoznate s takvim planovima, pa se u veleposlanstvu SR Njemačke u Sarajevu detaljno provjeravaju svi koji zbog "ljubavi" traže vizu za odlazak u Njemačku.
Pišu Dejan Jazvić, Valentina grivić, Frane Šarić