Za SDP Račan znači mir

Već godinama Milan Bandić upravlja Zagrebom kao da ga je naslijedio od svog oca, apsolutističkog vladara neke male države u državi Hrvatskoj. Cijelo to vrijeme njegov stil smeta mnogima u SDP-u. Iritiraju ih Bandićeva bahatost i demagogija. Koža im se ježi od od njegova izvještačene kajkavštine i ležernosti kojom povlači svoje carističke poteze, što nemaju baš nikakve veze s dobrim demokratskim običajima. Takvog bi političara lakše mogli zamisliti kako izlazi iz HDZ-ove kovačnice političkih zvijezda. No, imaju peh. Bandić se izlegao u njihovu gnijezdu.

Istina, oni bi ga odavno iz njega izbacili, ali ih je priječilo to što je taj moćni i potpuno nepredvidljivi esdepeovac zaštićen nikad službeno potpisanim, ali vrlo čvrstim paktom o toleranciji, koji je imao sa šefom stranke Ivicom Račanom. Sad kad se Račan silom prilika morao povući  a neizvjesno je koliko će njegov oporavak nakon operacije tumora trajati  Bandić se pojavljuje kao potencijalno središnja krizna točka privremene "bezračanovske" faze.

 Iz SDP-a ovih dana u medije znakovito cure upravo priče o Bandiću: te da bi mogao Račanovu odsutnost iskoristiti za preuzimanje stranke, te da Račan nije njime zadovoljan, da je protiv agresivnog načina na koji gura projekt Tomislava Horvatinčića na Cvjetnome trgu, da mu se nije svidjela njegova grubost i bahatost u nedavnoj emisiji "Nedjeljom u 2", čak i da je navodno podviknuo na Bandićeve najbliže suradnike  koji su mu se došli požaliti na svog diktatorskog šefa  kako su i oni tome pridonijeli jer su pristali biti njegovi poslušnici...

Istina je da većina ljudi okupljena na vrhu SDP-a ne voli Bandića i da je on za njih negacija njihova poimanja socijaldemokracije. No, isto je tako pogrešan dojam da je najjača oporbena stranka na rubu kaosa u kojemu je Bandić detektiran kao "neprijatelj broj jedan".

Zasad u njoj stvari funkcioniraju dosta organizirano, premda im je neočekivana bolest Ivice Račana dosad najveće iskušenje. Logično. Račan je već 17 godina čvrsta točka njihova sustava, i koliko god mu dijelovi stranke zamjerali da je spor i neodlučan  pogotovo kad je riječ o discipliniranju Milana Bandića  Račan je SDP-u cijelo vrijeme osiguravao mir i unutarnju snošljivost. Zato i stabilnost SDP-a u izbornoj godini uvelike ovisi o Račanovu zdravstvenom raspletu. Oporavljeni Račan svima bi u SDP-u donio olakšanje.

Već i sama njegova prisutnost, ako nakon liječenja ne budu mogli dobiti njegovu punu snagu, omogućila bi im da lakše dišu. Jer, iako Račan u Željki Antunović ima jaku zamjenicu koja drži stvari pod kontrolom, njegovo dugo izbivanje podjarilo bi ambicije i neizbježno konfrontiralo struje i strujice. Za razliku od njega, koji je sa zagrebačkim gradonačelnikom usuglasio kakav-takav suživot, ne želeći udarom na Bandića destabilizirati najjaču SDP-ovu organizaciju u Hrvatskoj, Željka Antunović, kao jedna je od najžešćih kritičarki Bandićeva političkog stila, teško da bi tolerirala baš sve njegove hirove. Sigurno je da bi u odgovarajućim okolnostima ona bila spremnija na radikalne rezove od Račana.

Bandić, pak, nema široku potporu u stranci i teško je zamisliti da bi uspio doći na njezino čelo. No, to ne znači da ne može postati opasan. Dok nije ugrožen on, ili bolje rečeno, njegovi gradonačelnički politički i poslovni aranžmani, Bandić neće biti prijetnja miru u stranci. No, osjeti li da je njegov autonomnost nagrizena i da je odjednom izložen ozbiljnom sudu svoje stranke, da joj mora podnositi račune i odgovarati za svoje poteze, lako ga je zamisliti kako, poput škorpiona, maše repom dok ne usmrti protivnike. Pa makar pri tome usmrtio i sebe.