Budući da me koprivnička gradonačelnica Vesna Želježnjak s govornice Gradskog vijeća – imenom i prezimenom, urbi et orbi – prozvala zbog teksta o javnim gradskim priznanjima i pitala me kako se usuđujem napisati da je ona zabranila da se imena laureata pojave u javnosti prije no što ona to htjedne i budući da joj na sjednici Gradskog vijeća nisam imao priliku odgovoriti jer mi nisu dali riječ, to ću učiniti sada.
Nije prvi put
Dakle, to da je V. Želježnjak svojemu odborničkom stadu zabranila spominjanje imena laureata uzalud, a pogotovo odavanje te vrhunaravne tajne novinarima, napisao sam samo i isključivo zbog stoga što je V. Želježnjak članovima javnog gradskog Odbora za javna gradska priznanja zabranila da o svojoj javnoj odluci o tome koga su odabrali kao lanjske javne gradske zaslužnike čavrljaju s novinarima. Javno ili tajno.
Na pitanje, pak, "kako se usuđujem" objaviti informaciju koja gospođi gradonačelnikovici iz bogtepitaj kakvog razloga nije po volji, imam također jednostavan odgovor – zato što mi je to posao. Na znanje i ravnanje gospođi V. Želježnjak: i ubuduće ću, neodgodivo i bez iznimke, objaviti svaku informaciju koju ona poželi sakriti od javnosti, naravno, ako do informacije uspijem doći. I ne samo to, objavit ću je, ftruc, slovima i brojkama, na latinici, glagoljici, ćirilici i bosančici, uz prijevod na sve službene jezike Europske unije! Toliko o tome.
Nije to prvi put da se naša gradonačelnikovica ide javno obračunavati s novinarima čije joj pisanje nije po volji, ali – zlo i naopako! – "kvazinovinarima koji šire laži" nazvala je kolege koji su bili objavili provjerenu činjenicu da je tajnica Medijskog sveučilišta zaposlena po vezi.
Odgoj i uzgoj
– Nadam se da ćemo ovim fakultetom anulirati, da ne kažem izbaciti takve novine i novinare koji se ne služe istinitim i provjerenim podacima – rekla je dotična.
Što bi to trebalo značiti "anulirati ili izbaciti novine i novinare"? Da je '41. ili '45., znalo bi se. Danas to, srećom, zvuči samo glupo.
Neka nas gospođa V. Ž. trpi barem još tri godine, dok ne izrastu pravi novinari, koje o gradskome trošku uzgaja na Medijskom sveučilištu.
Iako smo slutili da će biti tako, potajno smo se ipak nadali da neće. Ali, evo, teško je iskorijeniti određeni mentalitet koji se čvrsto kalio kućnim odgojem, prijenosom s koljena na koljeno i u partijskim školama. Od '41.. na ovamo. A kako stvari sada stoje, koprivničko medijsko sveučilište moglo bi dostojno zamijeniti kumrovečku školu. :)