Tonček Penezić, 73-godišnji Zagorec iz Gornjega Škrnika pokraj Zagorskih Sela, koji danas živi u Gračanima podno Sljemena u Zagrebu, ali se stalno vraća na svoju zagorsku grudu, danas je jedini živući češljar u Hrvatskoj, ali, rečeno mu je, i u cijeloj EU. Njegov češljarski rad našao se čak i u njihovu katalogu koji predstavlja stare zanate, a predložen je i za zaštićeni hrvatski kulturni proizvod. Češljeve, ali i trzalice, ogrlice, narukvice, naušnice, ukosnice i ostale ukrasne predmete izrađuje isključivo od rogova i to najradije od istarskoga goveda boškarina te od rogova kravi simentalki.
Rogovi se prvo kuhaju
– Rogovi istarskoga goveda najkvalitetnija su sirovina zbog ispaše na otvorenome, no kad ih nema, dobar je i rog simentalke. Da bi se od roga simentalke moglo kvalitetno raditi, mora biti star najmanje sedam, osam godina, dok onaj istarskoga goveda može biti i mlađi. Inače, rogove boškarina nabavljam na sajmovima i od starih mušterija i cijena im je od 500 do čak 1500 kuna, dok su rogovi simentalki nešto jeftiniji. Da bi se uopće došlo do sirovine, rogove prvo treba tehnološki obraditi, što uključuje i njihovo kuhanje, odnosno odvajanje kosti koja ga drži za lubanju. Poznato ja da je rog šupalj. Njegov tanji dio koristi se za izradu trzalica, deblji za izradu češljeva, a od vrška roga, koji je i najljepši dio, izrađuju se zrna za ogrlice, narukvice ili naušnice. Najteže od svega je od roga dobiti pločicu iz koje se radi češalj jer to zahtijeva puno znanja, vještine, ali i snage – govori nam Tonček i dodaje da je svaki njegov proizvod zapravo unikat, a cijena je od 20 do 300 kuna za češljeve, trzalice su od 20 do 80 kuna, a ogrlice stoje od 250 do 400 kuna.
Na žalost, danas prirodne materijale od kojih su "naši stari" nekada sve delali sve više zamjenjuje jeftina kineska plastika. No, to nije to.
– Češljevi od rogova puno su zdraviji jer ne iritiraju korijen kose, a potiču i cirkulaciju. Posebice se preporučuju osobama koje idu na zračenje, a jako su dobri i za ljude imaju poteškoća s vlasištem, posebno za djecu – rekao je Penezić, koji je zanat za češljara izučio još davne 1954. godine, no potom se bavio restauracijom namještaja i stolarijom te 31 godinu radio u OKI-ju.
Nudili mu i slonovu kost
Češljarstvu se ponovno posvetio tek prije pet godina, kada je otišao u mirovinu. Sa suprugom Marijom sudjelovao je dosad na 50-ak izložbi i dobitnik je šest zlatnih medalja s domaćih i međunarodnih izložbi, među ostalima i u Libiji i Alžiru.
Iseljenici iz Južnoafričke Republike nudili su mu da pokuša raditi i sa slonovom kosti, no Tonček je ostao vjeran hrvatskoj sirovini i izvornom hrvatskom brendu.
Bravo !